Ni obilne kasnoljetne kiše nisu mogle sprati razočarenje poljoprivrednika s juga Hercegovine, nakon što se do njih stigli podaci koje je predstavila Vanjskotrgovinska komora BiH. Baš kad su sami sebe uvjerili da narod manje kupuje zbog krize, iseljavanja mlađeg stanovništva, sve veće proizvodnje u Bosni…, a ono se pokazalo da se uvozi i očito prodaje na veliko.
Za prvo polugodište za uvoz voća i povrća utrošeno je 120 milijuna maraka! Tako su, primjerice, za luk - najviše iz Nizozemske - utrošena 4,4 milijuna maraka, rajčice - najviše iz Turske, 10,5 milijuna, krastavce – najviše iz Italije, 1,4 milijuna, paprike – najviše iz Hrvatske i Srbije, 3,7 milijuna, lubenice – najviše iz Turske, 1,3 milijuna. Budući da se u ovom dijelu BiH voće manje proizvodi, nećemo ga ni spominjati. Istodobno, domaće povrće se i u predsezoni po niskim cijenama, na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima, teško prodavalo. Govoreći o stanju na tržištu i plasmanu povrća, Marijan Brajković, direktor PZ “Matica” iz Višića kraj Čapljine, kaže: - Mislili smo da je ljetna sezona prošle godine bila najgora, katastrofalna, međutim isto se nastavilo tijekom zimske sezone i traje do danas. Što se tiče situacije na veletržnici, govorim o našem bitnom lokalnom tržištu, jednako je katastrofalna. Ta tržnica polako se pretvara u tržište za ljude koji žive tisućama kilometara daleko. Ona je već nekoliko godina preplavljena uvoznim proizvodima koji postaju dominantni. Iz tih razloga očito je da domaći poljoprivrednici moraju nešto poduzeti kako ne bi bili potpuno izbačeni iz igre. Da zaključim, prodaja domaćih proizvoda na veletržnici u Tasovčićima je katastrofalna. Nikakve kontrole nema ni nad čim, pa ni uvoznom. U biti, s kim god razgovarate, pa da su i važni akteri u cijeloj priči oko poljoprivrede i proizvodnje, svi se nastoje amnestirati iz cijele te situacije. Gledano sa strane, stječe se dojam da je samo proizvođaču – seljaku i težaku, potrebna država, zašto? Imao sam prilike pratiti analize vodećih ekonomskih stručnjaka, njihov zaključak je da postoji jasna poveznica između uspješne države i uspješnih poljoprivrednih proizvođača. Jedno bez drugog ne ide! E sad, što je čiji doseg, teško je reći, imaju li jake države jaku poljoprivredu ili obrnuto, ali je činjenica da postoji uzročno-posljedična veza. Znači, čista je iluzija pričati o bilo kakvoj državi gdje vi nemate uspješnu poljoprivredu. Sam odnos vlasti, s bilo koje razine, prema poljoprivredi govori vam o tome što oni misle o toj državi. To treba glasno reći da i običnim ljudima bude jasno. Znači, onako kako se odnosite prema poljoprivredi, prema svom proizvodu, tako se odnosite i prema svojoj državi! To je bit cijele priče. Kad biste dalje pratili analize, smjernice i strategije u poljoprivredi, sve bi vam bilo jasno. Evo, primjerice, poticaji. Imate situaciju da proizvođač koji ima manje od pet duluma proizvodnje u zaštićenom prostoru – plasteniku, uopće ne može aplicirati na poticaje za tekuću godinu, što je više nego smiješno. Zaista smiješno, treba obraditi pola hektara plastenika! Kome se na taj način pogoduje, stvar je jasna, običnim ljudima sigurno nije - kazao je.
Uistinu, nejasno je kako se isplati uvoziti, primjerice, paprike kada se domaće cijelo ljeto nisu mogle prodati ni za pola marke po kilogramu? Zatim lubenice čija je cijena bila 15 do 30 feninga, crveni luk koji je još uvijek 40 do 50 feniga, pa i rajčice čija se cijena kretala od 0,5 do 1 KM? Jedni kažu da poljoprivredom umjesto države drmaju uvozni lobiju, drugi kažu da je stanje posljedica nemara itd.
