U župi sv. Marka evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini 30 godina nakon ratnog egzodusa još nisu zacijeljele ratne rane. Svi se slažu kako je postojećim ustrojem Bosanska Posavina najviše oštećena jer je podijeljena tako da po jedan dio pripada svakom od entiteta i Distriktu Brčko. U takvoj situaciji život Hrvata u RS-u najteži je. Održivost povratka na tom povratničkom području još uvijek iz teorije nije pretočena u praksu.
Vjera i dalje živi
Iako su neki vjerovali kako će se Hrvati plehanskog i derventskog kraja oporaviti od ratnih stradanja i progona te vratiti u svoj rodni kraj, to se ipak nije dogodilo. Tek malobrojni, oni koji žive treću životnu dob, vratili su se kako bi smiraj života dočekali tamo gdje su im korijeni. Pritom mnogi zanemaruju činjenicu da je upravo iz Bosanske Posavine podrijetlom više od 300 doktora znanosti i gotovo 200 uglednih i financijski moćnih poduzetnika. Još uvijek se stidljivo upuštaju u ulaganja u tom području te otvaranje novih radnih mjesta, ali i na druge načine mogu potaknuti samoodrživi povratak, a onda i ukupni razvoj plehanskoga kraja. Ipak, duhovna ljepota i snaga koju Plehan nosi toliko su duboki da ih tragična ratna stradanja nisu obeshrabrila. Fratri Bosne Srebrene čine sve kako bi olakšali život. Crkve su oduvijek okupljale svoje vjernike pa je prvi potez bio nanovo ih izgraditi jer su ne samo vjersko već i kulturno te društveno središte. Plehanskoj ljepotici i Franjevačkom samostanu vratiti stari sjaj, nakana je tamošnjih franjevaca i, prije svega, gvardijana Franjevačkog samostana na Plehanu fra Ante Tomasa. Podsjetimo, 1992. crkva je minirana i do temelja porušena. Tada je u župi živjelo više od 8000 Hrvata katolika, a danas ih je tek 70-ak, uglavnom treće životne dobi. Vjera u njima i dalje živi. Gvardijan je veliki zagovornik projekta gradnje samostana. Dovršava se izgradnja nove crkve, gradi se franjevački samostan u kojem će biti smješteni umirovljeni svećenici rođeni na ovom području. Postupno se prikuplja kulturno blago kako bi se barem donekle obnovio ogromni potencijal povijesnog i kulturnog značaja, što bi bila klica samoodrživoga povratka, smatra. - Bez obnove Franjevačkog samostana na Plehanu nema povratka jer mnogi to gledaju tako da, ako franjevci ne mogu ostvariti ono što im je potrebno, a to je samostan, kako će drugima biti. Zato je višeznačna gradnja samostana. Bez pomoći Vlade RH ne možemo mnogo toga učiniti. Mi smo potpisali ugovor za izgradnju novog Franjevačkog samostana na Plehanu 17. rujna 2020. Potporu koju smo dobili od institucija i dobrih ljudi ugradili smo, a kako bismo nastavili, molimo sve institucije, osobito u RH, da bace pogled na Franjevački samostan na Plehanu jer sada franjevci žive u gospodarskoj zgradi koja je sve trošnija - kaže gvardijan. Ogromna je društvena dimenzija Franjevačkog samostana, inače velikog zdanja (80 x 8 m2) ne samo po prostornom već i društvenom značaju. Planirani su brojni sadržaji. Plehan ima tri ključna objekta kada su u pitanju materijalna izgradnja, crkva, muzejsko-galerijski prostor i samostan.
Klica života
- Postoji i muzejsko-galerijski prostor te crkva, ne samo za dobro franjevaca već i za dobro povratnika. To je osnovna klica života koja će se dalje razvijati i koja će dati ploda ne samo povratnicima Hrvatima katolicima već i svim dobrim ljudima. Planirali smo prostor za izdavačku službu, ali i za zdravstvenu skrb za povratnike. I danas imamo svoje sanitetsko vozilo pa prevozimo bolesnike i sudjelujemo u zdravstvenoj skrbi na području Dervente, Doboja i Odžaka te Slavonskoga Broda jer imamo dogovor sa zdravstvenim ustanovama - objašnjava gvardijan te dodaje kako je u svim projektima velika potpora Vlade RH preko Ureda za Hrvate izvan RH i Zaklade Vrhbosanske nadbiskupije. - Zahvalni smo na dosadašnjoj potpori, ali, kako je ovo ogroman projekt, potporu treba nastaviti - zaključuje.
Planiran i prostor za izdavaštvo, zdravstvenu skrb za povratnike...
