Veliki je četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja, a ujedno se označava i posljednji dan korizme. Na taj se dan Crkva prisjeća Posljednje večere za koje je Isus Krist, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakrament euharistije i sakrament ministerijalnoga svećeništva. Te iste noći Isus je svojim učenicima ostavio zapovijed bratske ljubavi.
Na Veliki četvrtak prije podne se održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima. U svakoj se biskupijskoj zajednici na Veliki četvrtak ujutro slavi misa posvete ulja, na kojoj biskup i svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s ređenja.
Blagoslivljaju se također ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma, a diljem zemlje održava se i tradicionalni obred pranja nogu.
Večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje.
Na Posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez.
Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.
U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona.
