Vijest o akciji Večernjeg lista u suradnji s krovnom institucijom hrvatskoga naroda u BiH – Hrvatskim narodnim saborom (HNS), a na inicijativu Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Tuzli, kojom se kani pomoći izgradnja novih kuća za tri obitelji nakon što su ostale bez svojih kuća u svibanjskim poplavama i klizištima, brzo se proširila Tuzlom. “Radili” su telefoni, SMS-ovi, dijelili se linkovi na društvenim mrežama, raspitivalo se o tiskanom izdanju Večernjeg lista u kojem je objavljena priča o trima obiteljima beskućnicima iz Tuzle i u kojemu je objavljen početak akcije pomoći. Reakcije koje su došle do nas su pozitivne, dapače, jako pozitivne i s pomalo nevjerice da se s “te razine” krenulo ususret čovjeku u nevolji. Običnom čovjeku, nažalost, naviknutom da ga se odbije kada god bi nešto tražio ili očekivao pomoć. Pogotovo je pozitivno iznenađenje bilo što se ruka pruža iz Mostara, iz Hercegovine, k “zaboravljenoj Tuzli”, kako se obično kod ovdašnjeg naroda percipiraju politički odnosi unutar BiH.
Priču nije širila, kako veli, ni Luca Divković, samohrana majka iz Tisovca koja se privremeno s dvoje djece i svekrvom šćućurila u sestrinoj kući u Mramoru.
- Nisam smjela dok ne vidim, kaže Luca, a onda me ta poruka na Facebooku toliko obradovala da ne mogu opisati. Kasnije me nazvao prijatelj i kaže kako je zaplakao kada je pročitao priču. Nisam mogla dobiti dražu vijest za rođendan.
I baka Ljubica vjeruje da, nakon što je izgubila sina, pa supruga i onda kuću, mora doći nešto dobro. - A ovo je…, prekriživši ruke na prsima još tiše izgovorila: - Baš dobro.
Uz rođendanski kolač koji je, kako reče Luca, od drugi put uspio, djeca Mateo i Marija Magdalena su “guštali” uz “Večernjak”. Uz Mariju Magdaleninu opasku da smo prvi put propustili navesti da i ona ide na praksu. Kao srednjoškolka tvrdi da zna šivati i kao dokaz nudi večernju haljinu Anamarije, rođakinje s kojom se upravo bila vratila iz škole. Potajice se nada poslu u poduzeću gdje sada ide na praksu.
U školu se spremao Mateo. Prvo nam je na računalu pokazao vlastiti dizajnerski uradak web-stranice za školu na engleskome, potom je izvijestio da je odustao od undercut frizure te da sada pušta kosu “iz dosade”, zatim da ne izvodi tjelesni u školi zbog oštećenih ahilovih tetiva, nego će večeras u školi usmeno odgovarati tjelesni, i naposljetku punom mladalačkom žestinom, uz iskrenu zahvalu na akciji pomoći, objasnio svoju filozofiju života: “Moraš ići naprijed. Što god te zadesi, sutra je novi dan, moraš dalje. Nema kukanja”.
Dalje ide, iz jedne vedre i odlučne obitelji unatoč svim životnim nedaćama i Večernjakova akcija “Darujmo im dom”. Jedna od reakcija koju smo “nauuli” u Tuzli, također ohrabruje. Projekte za kuću trima obiteljima mogao bi darivati jedan tuzlanski arhitekt. “Neka bude po novijim standardima i neka bude na dobro ukućanima”, poruka je koju smo posredno dobili.
Na pohvalne reakcije na akciju naišli smo i u samostanu sv. Petra i Pavla i od svećenika i od župljana, uglavnom bivših rudara, nakon mise na svetu Barbaru.
Uplate možete izvršiti na sljedeći žiro-račun:
ŽUPA SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA ŠIKARA
ID 4209809580009
UNICREDIT BANK D.D.
Transakcijski račun: 3384402215097478
