Vođeni ljubavlju prema prirodi i sportu članovi Gorske službe spašavanja Hercegbosanske županije su, po iznimno lijepom vremenu, organizirali jedinstveni događaj za pripadnice ljepšeg spola – “100 žena na Kamešnici”.
Cilj je bio promovirati boravak u prirodi, tjelesnu aktivnost, ali i druženje na jednoj od najljepših planina ovih prostora, kazali su organizatori akcije, a odziv žena iznenadio je i njih same, kazala nam je članica Gorske službe spašavanja Hercegbosanske županije Jelena Bobetić istaknuvši kako je žena bilo više od 200, a ako se tomu dodaju i muškarci tu planinu je toga dana pohodilo više od 250 osoba. Livanjkama se pridružilo i nekoliko žena s Kupresa, iz tomislavgradskog Planinarskog društva “Orlov kuk”, ali i Šibenika, Sinja, Splita…
Na autobusnom kolodvoru okupile su se već u 7.30, autobusima koje je za tu akciju besplatno ustupio Ćićko commerc, prebacile su se u podnožje planine, napravile koju fotografiju, a onda je uslijedio uspon ka prvom odmorištu, planinarskoj kućici na Pešinom vrilu na 1400 m/nv. Pod težinom uspona fotografija je bilo sve manje kao i usputne priče. Znoj je izlazio iz svih pora, a pripadnike Gorske službe spašavanja sve češće se pitalo: “koliko još do kućice?”
No, izdržalo se. Najmlađa sudionica bila je beba od 5 mjeseci u nosiljci svoje majke, a najstarija odavno je prevalila 60. Odmor je dobro došao, a da bi bilo dovoljno kave, čaja i hrane članovi Gorske službe spašavanja Hercegbosanske županije su dan ranije sve na svojim leđima i u rukama izvukli na planinu te od ranih jutarnjih sati kuhali dva velika lonca graha.
Sve sudionice (i sudionici), bez iznimke, za akciju su imali samo riječi hvale uz komentar da bi takvih akcija i druženja trebalo biti i više tijekom godine.
One sa slabijom kondicijom ostale su na Pešinom vrilu, pred planinarskom kućicom pod vrhovima Kamešnice, druge su se nakon odmora zadovoljile osvajanjem najbližeg vrha - Gagića kose, kojega planinari nazivaju i vidikovac budući se odatle pruža prekrasan pogled ne prostrano Livanjsko polje, Buško jezero, kanal i malo jezero te okolne planine, a najhrabrije (njih je bilo najviše) učinile su dodatni napor te su nakon sat i pol uspona po stijenama i goleti osvojile i Konja (najviši vrh na 1856 metara nadmorske visine). Uspon, a i silazak do odmorišta bili su više nego zahtjevni, no, unatoč svemu nakon kraćeg odmora bilo je snage i za pjesmu.
Na ‘vrilu’ su se prije povratka napunile bočice hladnom izvorskom vodom, a onda nizbrdo do Podgradine gdje su sudionike pohoda čekali autobusi koji su ih dovezli do tog sela.
Što se prešlo i kakav je uspon bio dovoljno govore riječi jedne od sudionica koja je s nevjericom konstatirala: “zar smo se mi po ovome popeli (?!)”. Sve je prošlo bez ikakvih problema, a da bi se pohod mogao realizirati pomogli su sponzori, a generalni pokrovitelj i ove godine je bio gradonačelnik Livna Luka Čelan.
