Istraživanja otkrivaju da je otpad koji se baca u zahodske školjke i odlazi u kanalizaciju, vjerojatno odgovoran za značajan izvor zagađenja vode toksičnim i neuništivim kemikalijama. Jedan od spojeva povezan je s disfunkcijom testisa.
Svi uzorci toaletnog papira iz cijelog svijeta analizirani su na toksične PFAS “postojane kemikalije” i svi su sadržavali te spojeve, a otpad koji se ispušta u zahodske školjke i u postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda vjerojatno stvara značajan izvor zagađenja vode, pokazalo je novo istraživanje, a prenosi Guardian.
Jednom u postrojenju za otpadne vode spojevi se mogu umiješati u kanalizacijski mulj koji se na kraju širi po površinama. Umjetna trava sadrži toksične kemikalije, uključujući PFAS, također poznate kao “postojane kemikalije”.
“Toaletni papir treba smatrati potencijalno glavnim izvorom PFAS-a koji ulazi u sustave za pročišćavanje otpadnih voda”, napisali su autori studije.
PFAS je velika skupina fluoriranih organskih spojeva s više od 4.700 tvari koje se obično koriste da bi tisuće potrošačkih proizvoda bile otporne na vodu, mrlje i toplinu. Nazivaju se “postojane kemikalije” jer se prirodno ne razgrađuju, a povezane su s rakom, komplikacijama kod fetusa, bolestima jetre, bolestima bubrega, autoimunološkim poremećajima i drugim ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Studija je provjerila 21 glavnu marku toaletnog papira u Sjevernoj Americi, zapadnoj Europi, Africi, Centralnoj Americi i Južnoj Americi, ali nije navela brandove.
Izvještaj Sveučilišta na Floridi nije uzeo u obzir zdravstvene implikacije ljudi koji koriste kontaminirani toaletni papir. PFAS se može apsorbirati dermalno, ali ne postoje istraživanja o tome kako može ući u tijelo tijekom procesa brisanja. Međutim, ta izloženost je “definitivno vrijedna istraživanja”, rekao je David Andrews, viši znanstvenik iz Radne grupe za životnu sredinu, neprofitne organizacije za javno zdravlje koja prati zagađenje PFAS-om.
“Brendovi koji su koristili reciklirani papir imali su isto toliko PFAS-a kao i oni koji nisu, a možda se ne može izbjeći PFAS u toaletnom papiru”, rekao je Jake Thompson, glavni autor studije i student Sveučilišta Florida.
“Ne žurim mijenjati toaletni papir i ne kažem da ga ljudi trebaju prestati koristiti ili smanjiti količinu toaletnog papira koji koriste”, dodao je. “Problem je u tome što identificiramo još jedan izvor PFAS-a i to naglašava da su kemikalije sveprisutne.”
Otkrivene razine PFAS-a su dovoljno niske da sugeriraju da se kemikalije koriste u procesu proizvodnje kako bi se spriječilo ljepljenje papirnate pulpe za sprave, rekao je Thompson. PFAS se često koristi kao mazivo u procesu proizvodnje i neke od kemikalija se obično ostavljaju na ili u robi široke potrošnje.
U izjavi za medije jedna trgovačka grupa koja predstavlja industriju toaletnog papira, rekla je da se toaletnom papiru ne dodaje PFAS. Thompson je rekao da “dokazi sugeriraju drugačije” iako je možda točno da PFAS nisu namjerno dodani. “Kompanije možda nisu svjesne da se koristi jer može doći od proizvođača instrumenata koje koriste”, rekao je on.
Znanstvenici su otkrili šest PFAS spojeva, pri čemu 6:2 diPAP predstavlja najviše razine. Ovaj spoj nije detaljno proučavan, ali je povezan s disfunkcijom testisa. Studija je također otkrila PFOA, visoko toksični spoj, i 6:2 diPAP može se pretvoriti u PFOA jednom u životnoj sredini.
Prosječan Amerikanac koristi 26 kilograma toaletnog papira godišnje. Studija je također provjerila otpadnu vodu u osam postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i otkrila da je vjerojatno da 6:2 diPAP u toaletnom papiru predstavlja veći dio spoja pronađenog u otpadnoj vodi.
“Međutim, PFAS su toliko česti da je teško precizno odrediti njihov izvor, što govori o većem problemu oko široke upotrebe kemikalija”, rekao je Thompson. “Kao društvo moramo odlučiti što raditi u vezi s ovim problemom”, zaključio je.
