Iako je Hercegovina zemljopisno mala regija, ona obiluje brojnim arheološkim nalazištima iz različitih epoha, a ta arheološka baština itekako je sposobna oblikovati našu budućnost i postati generator razvoja lokalnog i nacionalnog gospodarstva, upravo kroz pravilnu turističku valorizaciju, izjavio je u razgovoru za Fenu Tino Tomas, pročelnik Studija arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru (SUM).
Arheologija u BiH
Podsjetio je kako se početak razvoja moderne arheološke znanosti na europskom tlu može pratiti od sredine 19. stoljeća, a takva situacija je i u BiH. - Tek nakon austrougarske okupacije zemlje 1878. počinje i sustavniji razvoj arheologije, drugim riječima, budi se znanstveno zanimanje za arheologiju, dok se osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine arheološka istraživanja intenziviraju i vode u to vrijeme najsuvremenijim metodama i načelima arheološkog istraživanja, tj. iskopavanja. Dakle, možemo kazati da se odmah po osnivanju Zemaljskog muzeja odvijaju i prva veća, složenija, uvjetno rečeno, prava arheološka iskopavanja za koja bismo danas rekli da su bila sustavnog karaktera i time su ujedno udareni temelji arheološke znanosti u BiH. Upravo će ta prva istraživanja (poput Butmira, tumula na Glasincu, Donje Doline i dr.) uvesti arheologiju BiH na velika vrata europske arheologije, gdje će trajno ostati obilježena na njezinoj arheološkoj karti – rekao je Tomas. Po njegovu mišljenju, put k ispravnoj valorizaciji arheološke baštine jako je delikatan proces jer arheološka nalazišta spadaju među najkrhkije i neobnovljive resurse te predstavljaju vrijednosti koje vrlo lako mogu biti upropaštene manjkom stručnosti, znanja i ukusa. - Primjerice, kvalitetna interpretacija arheološke baštine predstavlja osnovu za njezinu turističku valorizaciju. Dakle, arheološka baština itekako je sposobna oblikovati našu budućnost i postati generator razvoja lokalnog i nacionalnog gospodarstva, upravo kroz pravilnu turističku valorizaciju – poručio je Tomas. Otkrio je i što je trenutačno top tema arheologije na području Hercegovine i koji lokaliteti i se najviše istražuju. - Tu bismo svakako istaknuli Ravlića pećinu u Drinovcima, rimski vojni logor na Gračinama u Ljubuškom, gradinu na brdu Lib u Tomislavgradu, Stari grad u Ljubuškome, kasnoantički kompleks u Rivinama kod Stoca, starokršćansku crkvu u Cimu i dr. – nabraja Tomas, a spomenuo je i prijašnja istraživanja starokršćanskog i srednjovjekovnog (predromaničkog) crkvenog kompleksa u Gorici kod Gruda, aktualna istraživanja u Gradcu u općini Prozor-Rama te nedavno završena revizijska istraživanja paleolitičkog nalazišta Badanj kod Stoca. Osvrnuo se i na pitanje brojnih "kulturocida" arheoloških nalazišta diljem naše države (nedavni slučaj u Stocu, opetovana devastiranja na brdu Lib kod Tomislavgrada i slično) te dao svoje mišljenje što bi država trebala učiniti po tom pitanju. - Jedan od problema s čime se mi na terenu suočavamo vezan je uz nepostojanje jedinstvenog pravilnika na razini države o metodologiji arheoloških iskopavanja i minimalnoj tehničkoj dokumentaciji koja se po završetku istraživačke kampanje predaje u sklopu završnog izvješća, kakva je, među ostalim, praksa u ostalim državama. Tako bi se proces arheoloških istraživanja usustavio i u kvalitativnom smislu podignuo na veću razinu – predlaže on. Jedan od pozitivnih primjera valoriziranja arheološke baštine je otvaranje posjetiteljskog centra u blizini rimskog vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog, nalazišta koje svjedoči o ranoj rimskoj vojnoj prisutnosti na prostoru istočnojadranske kulturne regije, a i šire.
Rimski logor
- Ono što je bitno istaknuti za spomenuto nalazište jest da je proces njegove valorizacije krenuo u zdravom i jedinom ispravnom smjeru. Tako je u sklopu nalazišta izgrađen i suvremeni posjetiteljski centar koji će dodatno diseminirati zanimljivu priču o nalazištu prema lokalnom stanovništvu, posjetiteljima, ali i akademskoj zajednici. Na primjeru Gračina, ali i nekih drugih istraženih ili istraživanih arheoloških nalazišta u Hercegovini, kao što su Gorica kod Gruda, jednim dijelom Ravlića pećina i Stari grad Ljubuški, a uskoro i starokršćanska crkva u Cimu, vidimo dovršen ciklus. Od istraživanja nalazišta, publikacije i znanstvene interpretacije do konačne prezentacije, odnosno valorizacije, o čemu smo ranije pričali. Tako da, unatoč svim preprekama pred kojima se struka nalazi, postoje i određeni pozitivni pomaci koji nam mogu poslužiti i kao orijentir za budućnost – zaključio je Tomas.
