Nastup trojice članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine na summitu “Brdo - Brijuni” opet je pokazao koliko su duboke unutarnje podjele i različiti pogledi političkih aktera u BiH na njezinu budućnost, ali i odnose u regiji, piše Večernji list BiH. 

Nesloga u Predsjedništvu

Nije bilo iznenađujuće što su Milorad Dodik s jedne te Šefik Džaferović i Željko Komšić s druge strane nastupili s potpuno različitih pozicija. Na to nije naviknuta samo domaća javnost već i čelnici drugih država. Tako su i ovaj put domaćini summmita, predsjednici Hrvatske i Slovenije Zoran Milanović i Borut Pahor, uglavnom prešutjeli trzavice i prijepore unutar bh. izaslanstva.

Slične situacije viđali smo i prilikom posjeta tročlanog Predsjedništva Bruxellesu i drugim prijestolnicama. Uostalom, prava blamaža dogodila se na nedavnom online sastanku s predsjednikom Europske komisije Josepom Borellom kada je Komšić, iznerviran Dodikovim istupom, napustio sastanak prije njegova završetka. Manje ili više incidentne situacije između članova Predsjedništva BiH stalna su pojava, a rezultati njihova trogodišnjeg rada najbolje svjedoče koliko je to neusklađeno tijelo državne vlasti. Osim što se ne slažu o unutarnjim političkim temama, najčešće iznose potpuno oprečne stavove i o vanjskoj politici, koja je njihova ustavna nadležnost. Nažalost, projekt “Brdo - Brijuni”, zamišljen kao format za lakše postizanje političkih rješenja i brže približavanje regije Europskoj uniji, u slučaju BiH teško može donijeti željeni rezultat. Razlog je upravo to nejedinstvo i oprečni stavovi predstavnika koji dolaze iz BiH. Konsenzus među sadašnjom trojicom članova Predsjedništva BiH čini se nemogućim, a i kada bi ga bilo, pitanje je koliku bi težinu on doista imao. Naime, stvarnu političku snagu, u smislu predstavljanja svoje izborne baze, ima tek srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Ma što mislili o njegovu političkom nastupu i načinu djelovanja, neupitna je Dodikova reprezentativnost. Formalno hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić nema nikakvo uporište u hrvatskom biračkom tijelu, a upitno je koliko je i Šefik Džaferović kreator, a koliko tek izvršitelj nacionalne politike Bošnjaka kao njihov član u Predsjedništvu BiH.

Zbog toga ne čudi što svi iole upućeniji međunarodni dužnosnici uglavnom tek formalno posjete Predsjedništvo BiH ili razgovaraju s njegovim članovima, a bitne političke razgovore vode na drugim adresama. U tom smislu više je nego jasno kako je pozicija Predsjedništva BiH u aktualnom sazivu potpuno derogirana. Oni se kao tijelo rijetko sastaju, još rjeđe donose odluke, a broj visokih stranih gostiju koji ih posjećuju godišnje može se izbrojiti na prste jedne ruke.

Brojni prijepori

BiH bi, barem kada je europska perspektiva zemlje u pitanju, trebala govoriti jednim glasom. Prozivanje susjeda i poticanje otvorenih pitanja, umjesto suradnje na europskom putu, sigurno nisu dobar recept. Bilateralna pitanja sa susjedima, ako ih već ima, treba rješavati u komunikaciji među državama, a ne na regionalnim forumima čiji je prvenstveni cilj suradnja na europskoj budućnosti. Upravo je pridruživanje Europskoj uniji pitanje oko kojeg je moguće postići unutarnji dogovor uz malo truda te tako i nastupati na međunarodnoj sceni. Time bi se, unatoč svemu, pokazala određena vjerodostojnost institucija i same države BiH. Ono oko čega trenutačno nema dogovora jesu unutarnji nacionalni i politički odnosi. To je nemoguće i nepotrebno skrivati, baš kao što je jasno da na brojna međunarodna pitanja politički akteri iz BiH gledaju različito, od izraelsko-palestinskog sukoba do rusko-ukrajinskog spora. BiH u međunarodnim odnosima igra nevažnu ulogu pa se prijepori o ovim pitanjima više koriste za unutarnju promidžbu nego što su uopće relevantni za međunarodnu politiku. •

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest