Ante Kotromanović, bivši ministar obrane RH s operativnim iskustvom iz Domovinskog rata gostovao je na Večernji TV-u u svojstvu vojnog analitičara. Komentirao je prvih šest mjeseci rata u Ukrajini.
Prije točno šest mjeseci Rusija je izvršila vojnu agresiju na Ukrajinu čime je započeo novi europski rat. Kako danas izgleda situacija na ratištu?
Tih šest mjeseci jako je brzo prošlo. Događa se ono što su predvidjeli svi ozbiljniji analitičari - ovaj rat neće brzo završiti i pretvorit će se u dugotrajnu i iscrpljujuću borbu. Što se samo ratišta tiče tu smo nakon prvotne neuspjele ruske ofenzive, a koja je išla za tim da pokori cijelu Ukrajinu, vidjeli da je došlo do preslagivanja snaga i zamora posebice u regiji Donbas. Trenutno svjedočimo topničko-raketnom duelu s masovnom upotrebom dronova. Riječ je o potpuno novoj vrsti ratovanja. U početku su i jedni i drugi, primjerice, grupirali šest do dvanaest haubica i pronalazili vojne ciljeve. Sada se zbog što bržih reakcija i izostanka oružja topnička sredstva sakrivaju na terenu. Radi se disperzija, a tu su dronovi ključni za otkrivanje novih ciljeva, ali i navođenje vlastitog topništva i bespilotnih letjelica.
Po čemu je još ovih šest mjeseci ratovanja karakteristično?
Naglasio bih i ulogu obavještajnih i protuobavještajnih službi. Čini mi se da uloge tih tijela ni u jednom ratu nisu bile toliko izražene. Tu je još i informacijski rat. Ukrajina se, naime, nalazi u velikom problemu jer ruske obavještajne i paraobavještajne strukture olako penetriraju u ukrajinske institucije. Bez obzira što je predsjednik Volodímir Zelenski već smijenio dosta generala i obavještajaca, još uvijek u ukrajinskom establišmentu ima proruski orijentiranih činovnika ili špijuna koji su u sustav iz Kremlja ubačeni godinama ranije.
Je li napredovanje Rusa ipak usporeno?
To je nesumnjiva činjenica. Rusi su okupirali jednu četvrtinu ukrajinskog teritorija u šest mjeseci, a u ofenzivu su krenuli s puno većim i jasnijim ciljevima. Ukrajinska vojska u smislu tehnike i ljudstva jest ofenzivnija ali jako su dobro organizirani i motivirani. Taktičkim operacijama sačuvali su točke o kojima ovisi država i prisilili su Ruse da ubace u nižu brzinu. No ipak ostaje činjenica da Rusi i dalje napreduju, ne tako brzo ali napreduju. Osvajaju dnevno dva do tri kilometra teritorija. U međuvremenu se pokazalo da najave iz Ukrajine o velikoj protuofenzivi nemaju smisla i da od te priče trenutno ne može biti ništa.
Koliko će trajati ovaj rat? Nazire li se kraj?
Kraja ne može biti dok nema uloge pobjednika i gubitnika ili mirovnog sporazuma. Mislim da će ovaj rat trajati godinama, da će se situacija malo smiriti, ali će još dugo tinjati oružani sukobi na ključnim frontovima. Trenutno niti Ukrajina, a niti Rusija ne mogu za sebe reći da su pobjednici. Ukrajina je izgubila četvrtinu teritorija. Rusija je imala za cilj postaviti marionetsku vladu u Kijev i podijeliti Ukrajinu na dva dijela napadajući je s tri fronta.
Je li to onda znači da je taktika Rusije ići na iscrpljivanje? Ide li to samo njima u prilog?
Za koga u ovom ratu radi vrijeme? O tome je još prerano govoriti. Može ići na ruku i jednima i drugima. Ukrajini ide na ruku što dobiva financijske injekcije, humanitarnu pomoć i vojnu opremu sa Zapada dok su Rusi tu ipak ograničeni bez obzira na vojnu superiornost. S druge strane, može se reći da zbog mnogoljudnije vojske i zaliha hrana te energenata iscrpljivanje ide na ruku Rusima. Treba imati na umu da ekonomske sankcije nametnute Rusiji ipak nisu urodile plodom kako se očekivalo. Od plina i nafte zarađuju više nego proteklih godina, a imaju i enormne zalihe pšenice. Sve će, ukratko, ovisiti o pomoći Zapada, a ona neće stati jer je SAD-u i NATO-u geostrateški interes zadržati Ukrajinu sa svojim granicama i vojskom koja je u stanju braniti se.
Kako će izgledati situacija na bojištu u nadolazećim mjesecima. Približavaju se jesen i zima...
Bit će teško i jezivo. Ja se mogu samo sjetiti naših iskustava iz Domovinskog rata dok smo ratovali po Velebitu i Dinari. Tada su se temperature spuštale na minus 20 stupnjeva. Ne treba onda uopće trošiti riječi na uvjete koji čekaju ukrajinsku vojsku. Međutim dobro je da su se promijenile taktike ratovanja. Nije ovo Drugi svjetski rat kad države poput Rusije odjednom mobiliziraju pet ili šest milijuna ljudi koje se pošalje na front. I Ukrajinci i Rusi će odmarati snage, rotirati aktivne vojnike s pričuvnima i naglasak stavljati na sofisticirana naoružanja poput raketa, dronova, topništva...
Kad je u pitanju vojna pomoć, Njemačka je najavila slanje sustava IRIS-T u Ukrajinu u 2023. godini u paketu vrijednom 500 milijuna eura...
Njemačku se od početka rata u međunarodnoj zajednici dosta kritiziralo zbog nedovoljnog angažmana oko Ukrajine. Mislim da je dobro što su se odlučili na pomoć, ali pitanje je hoće li biti prekasno. Što se tiče sustava IRIS-T tu je riječ o naprednom sustavu protuzračne obrane kratkog dometa. To bi Ukrajincima moglo dosta pomoći u nekim protuofenzivama. Još nismo vidjeli njihov pravi protunapad iako se spominjao posljednjih dana. Trebao je krenuti iz Hersona na jugu, ali činjenica je da ukrajinska vojska još nije spremna za takvo što. Sada trebaju biti fokusirani na čuvanje Odese, posljednje luke pod ukrajinskom kontrolom. Opstanak Odese važan je za opstanak Ukrajine. Ipak, treba se priznati da protuofenziva nije bilo, ali su Ukrajinci određene diverzije uz pomoć dronova izveli na zavidnoj razini.
U ovih šest mjeseci nerijetko se spominjalo i nuklearno oružje. Je li danas svijet može odahnuti od takve mogućnosti ili još uvijek prijeti rizik od njegove uporabe?
Vjerujem da do nikakvog korištenja taktičkog nuklearnog oružja neće doći pošto su u Moskvi ali i u Washingtonu svjesni da bi to dovelo u opasnost cjelokupnu civilizaciju i opstanak života na zemlji. Mislim da prave opasnosti nema i da je to oblik psihološkog ratovanja i prijetnji. Međutim, moram priznati da me zabrinjavaju izjave radikalnih službenika u ruskom establišmentu koji i dalje spominju nuklearno oružje. Ako znamo da je Rusija autokracija u kojoj svaki segment života kontrolira Putin onda se nameće zaključak da takav narativ stiže od njega samoga, dakle iz vrha vlasti. Zabrinjavajuće bi bilo da je to službena politike Rusije.
Kakva je mogućnost uključenja NATO-a u rat?
Nikakva. NATO službeno, a niti jedna druga njegova članica sigurno neće prijeći ukrajinsku granicu. Svi su svjesni da je to onda i službeno početak Trećeg svjetskog rata. Ali Zapad će logistički i infrastrukturno i dalje pomagati Ukrajini. Isto tako ne vjerujem da će Rusija napasti Finsku i Švedsku koje uskoro ulaze u NATO. Međutim, ne treba isključiti opciju možebitnih sporadičnih incidenata na granicama Rusije s NATO-om.
