Kada je u pitanju vraćanje imovine koja je nekada bila u vlasništvu Katoličke crkve u Sarajevu, povrat zgrade nekadašnjeg učeničkog konvikta “Kralj Tomislav” koji je bio u vlasništvu HKD Napretka nije i jedini problem ove vrste u tom gradu. Postoji još niz drugih zgrada i zemljišta koji se ne vraćaju ranijim vlasnicima, a koje su komunističke vlasti nakon 1945. oduzele. U tom kontekstu važno je podsjetiti na činjenicu prema kojoj zakon o restituciji u regiji jedino nije usvojila BiH. Premda bi se prema ovom zakonu, ako se ikada usvoji, imovina koju je bivši „narodni režim“ doslovno oteo trebala vratiti bivšim vlasnicima, malo tko vjeruje u to. Naime, kako je ovaj zakon u većini tranzicijskih zemalja usvojen, ni nakon usvajanja nije vraćena sva imovina starim vlasnicima.

Zakonski apsurdi

Ono što se moglo vratiti vraćeno je, ono što nije regulirali su neki drugi akti, ali se ipak vodilo računa da svi budu zadovoljni. S druge strane, Češka je uvjetovala potpisivanje Lisabonskog sporazuma zbog povrata imovine sudetskim Nijemcima, što je također apsurd, ali onaj europski. U BiH je posve drukčija situacija.

Prema nekim procjenama oko sedam posto te imovine pripadalo je vjerskim zajednicama koje traže njezino vraćanje ili pravednu naknadu. Isto tako slučaj pokušaja deložacije kardinala Vinka Puljića pokazao je svu apsurdnost zakonske regulative u ovoj oblasti.

Iz niza slučajeva kada je u pitanju crkvena imovina razvidno je kako proces vraćanja nekadašnjeg vlasništva postaje za Katoličku crkvu trnovit put, a često ga prate i smišljene opstrukcije općinskih vlasti u glavnom gradu gdje se vole dičiti kako je multikulturna sredina. Iako je prošlo više od godinu dana otkako je nadbiskup metropolit, vrhbosanski kardinal Vinko Puljić razgovarao s visokim predstavnikom u Bosni i Hercegovini Valentinom Inzkom o problemima s kojima se susreće Katolička crkva, u praksi je malo toga realizirano.

U ovom slučaju, riječ je o imovini sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, konkretno zemljišta koje se nalazi u središtu Sarajeva.

Tko da više

Uz crkvu sv. Vinka nalazi se i kompleks zgrade koja je nekada bila zavod, a danas Medicinska škola - KŠC. Premda Vrhbosanska nadbiskupija već duže planira preseljenje sestara i uprave te osnivanje poliklinike u spomenutom prostoru, birokracija, nesređene ili bolje rečeno prekrojene zemljišne knjige problem su koji već duže opterećuje ovu zajednicu. Nakon što im je oduzeta imovina, iza Crkve i Zavoda, na zemljištu koje je također bilo u vlasništvu sestara sv.Vinka, izgrađena je zgrada građevinskog poduzeća Vranica.

Tako je bilo sve do ovog rata kada je u njoj bio smješten i glavni stožer bivše Armije BiH. Međutim, nakon rata građevinsko poduzeće Vranica našlo se u raljama tajkunske privatizacije pa je bivša poslovna zgrada prije nekoliko godina srušena do temelja. Premda je prethodno postignut sporazum između ovog poduzeća i sestara Vinkovki da se na njihovu zemljištu izgradi podzemna dvoetažna garaža i isto toliko etaža iznad, nakon rušenja poslovne zgrade građevinskog poduzeća Vranica pojavili su se drugi vlasnici.

Međutim, problem se još više zakomplicirao nakon što je novi vlasnik novim projektom povećao gabarite budućeg objekta garaža i na taj način potpuno ugrozio prilaz Zavodu kao i sjevernoj strani crkve, a usto je još ugrozio i sigurnost djece u školskom dvorištu.

Ako bi se u praksi ovaj projekt realizirao, u tom slučaju časnim sestrama bi trebao padobran kako bi ušle u zgradu Zavoda, a bolesnicima bi također bilo nemoguće prići ulazu u polikliniku.

Sudbinu đačkog konvikta Kralja Tomislava mogla bi doživjeti i zgrada Muzičke akademije u Sarajevu i nekadašnjeg Zavoda sv. Augustina koju su također oduzele komunističke Vlasti od časnih sestara.

Naime, ukoliko bi se izgradila nova zgrada Akademije, vlasti će postupiti slično kao u slučaju konvikta i ponuditi zgradu onomu tko da više...

Dijelu hrvatskih građana raste plaća do 20 posto, prosjek se penje na 1.500 eura