Sveučilišna bolnica Charite u Berlinu vjerojatno je najbolja medicinska ustanova u Njemačkoj. Slovenski liječnik, imunolog Andrej Trampuž, šef odjela za infektologiju i septičku kirurgiju te poznate bolnice u razgovoru za Večernji list komentirao je trenutačnu situaciju te kolika je mogućnost za završetak pandemije.
– S jedne strane situacija je ozbiljna, no s druge i optimistična jer nikada nismo bili tako blizu kraju pandemije. No, tragedija bi za svakoga bila da se zarazi i možda umre sada kada i vidimo taj kraj. To je nešto što se može spriječiti – kaže dr. Trampuž.
Kakva je sada situacija u Njemačkoj, lockdown je produljen?
U Njemačkoj su lockdown produljili do 20. prosinca, ali to je poluzatvaranje. Puno je toga ostalo dugo otvoreno jer nije bilo isto u svakoj saveznoj državi pa je sve bilo pomalo kaotično. Sada se nastojalo da svi barem uvedu maske, u svim zatvorenim prostorijama, čak i u školama. Mjere su strože, no pokazalo se da je i Njemačka zakasnila, morali smo ih uvesti i prije. Slovenija, Austrija i Hrvatska još su gore, one su čekale. Problem je u tome da političari odlučuju vođeni politikom, a ne zdravstvom. Nadam se da će ljudima reći zašto nisu prije rekli ljudima koliko to može biti opasno? U puno zemalja nije bilo jasno da svaki zaraženi dodatno širi zarazu. A k tome 90 posto zaraze prenosi se od asimptomatskih prenositelja. Zato je jedini način, prije nego što dobijemo cjepivo, smanjivati društvene kontakte. Tamo gdje to nije moguće, treba nositi maske. To znači da barovi i klubovi ne mogu ostati otvoreni, da nema velikih događanja. Imao sam ovdje čovjeka koji je svake subote kartao s trojicom prijatelja, svi u dobi od 75 godina. Sva četvorica su se zarazila, a trojica su umrla. On je jedini preživio, ali je bio dva tjedna kod nas na intenzivnom odjelu. Kada je odlazio kući, rekao mi je – da sam ovo znao, rekao bih svojim prijateljima da nema kartanja do proljeća, sad to, nažalost, više ne mogu. U Hrvatskoj su bila dopuštena i vjenčanja pa se na jednom od njih zarazilo 50 ljudi.
U nas se često povlači i pitanje osobne odgovornosti, da građani ne poštuju mjere...
Ipak mislim da su političari odgovorni jer su za to plaćeni. Da rade strategije i ljudima obrazlože zašto se nešto radi. Uvijek će biti pet ili deset posto onih koji misle da korona ne postoji. No ako im se jasno obrazloži, lakše je provoditi mjere. Mora se apelirati i da je to odgovornost, ako ne prema sebi, onda prema drugima, primjerice starijima. To je ono što sam mislio da će političari napraviti. Trebalo je obrazložiti i zašto je lockdown jedina mogućnost. Da smo od siječnja svi nosili maske, mogli smo potpuno spriječiti pandemiju u Europi. No to bi bilo nemoguće jer nije u našoj kulturi. Za razliku od azijske, tamo se ljudi ne osjećaju dobro ako netko ne nosi masku pa su zato tako uspješni u suzbijanju pandemije. Morali smo na tome više raditi, a krivac je i Svjetska zdravstvena organizacija koja je dugo davala kontradiktorna mišljenja jesu li maske efikasne. A to smo znali i prije, naučili smo sa SARS-om, MERS-om... Nadam se da će netko postaviti svim političarima pitanje odgovornosti, vjerojatno ćete jedini biti vi, novinari. Jer, kada je počela pandemija u Bergamu gdje se također zakasnilo sa zatvaranjem, jedino što je pridonijelo zaustavljanju bila su novinska izvješća s dramatičnim fotografijama zbog kojih su ljudi ostajali kod kuće i prije službenog lockdowna.
Među 10 zemalja s najvećom incidencijom četiri su iz bivše države. Zašto smo tako loši?
Slovenija i Hrvatska bile su među najboljima u prvom valu, zaista jako dobre. Vrlo brzo su reagirale, a imale su i prednost, više vremena nego Austrija ili Švicarska koja je iz Italije brzo dobila virus. Zbog toga su mogle brzo reagirati. Ali, to je paradoks onih koji nisu odmah uvidjeli opasnost misleći, jer su bili jako uspješni u prvom valu, da nije tako ozbiljno. I onda nisu bili spremni na drugi val koji je uvijek opasniji. Tako je bilo i kod španjolske gripe, kao i kod drugih pandemija. Jer, virus se u prvom valu proširi svuda, a kada dođe zima i ljudi se zatvore, počne dolaziti odasvud, nema više žarišta. I to se dogodilo tim zemljama. Izgubljeno je puno vremena koje je trebalo potrošiti na pripremu.
Kod nas iz pojedinih županija dolaze zahtjevi za lakšim mjerama jer imaju bolje brojeve.
To je besmisleno. Oni s dobrim brojevima olakšavanjem mjera otvorit će put virusu jer on cirkulira među nama, širi se unatoč smanjenom kretanju. Nema to smisla, bolje je sada sve činiti da se što lakše dočeka cjepivo pa se mjere opuštaju nakon što ono stigne. Ono što sada radimo jest spašavanje života. Gospodarstvo možemo obnoviti, ali mrtve ne možemo. Razlika je ako usluge ugostiteljstva funkcioniraju vani, ako je takvo što moguće.
Dobroj politici testiranja pripisuje se dio uspjeha u njemačkoj borbi protiv koronavirusa.
Testova, naravno, nema dovoljno da bismo sve testirali. A i to nema smisla, kao u Slovačkoj gdje su namjerili testirati svakoga. Jer onda će vam testova nedostajati ondje gdje treba, primjerice, u bolnicama gdje je potrebno odmah uočiti je li došao netko zaražen. U suprotnom imamo širenje ne samo na liječnike i sestre, već i na druge pacijente. Bolje je gledati gdje je najveća šteta od virusa; bolnice, domovi za starije, službe koje imaju puno kontakata s građanima i zaposlenici im moraju ostati zdravi, sustavno relevantne, poput policije. Da smo prije uveli lockdown, mogli smo testirati tamo gdje se virus širi, odmah sve osobe koje su bile u kontaktu. Još je bolja digitalna tehnologija, aplikacije, jer teško se sjetiti koga ste sve sreli posljednjih 14 dana. Aplikacijom bi to bilo moguće, no ljudi su se toliko prepali za privatnost da smo tu mogućnost izgubili.
Smatra se i kako je Njemačka na vrijeme pribavila više opreme, respiratora.
Točno je da je Njemačka imala više resursa, no to je i bogata država. Oni su se reorganizirali, vrlo brzo su, primjerice, rehabilitacijskim bolnicama dodali intenzivne odjele. No, važnija stvar od respiratora su ljudi koji njima znaju rukovati, a takvih nedostaje i u Njemačkoj. U ljetnim mjesecima obučili su jako puno ljudi, studente medicine, umirovljene liječnike, sve su doveli. No glavna stvar zašto u Njemačkoj imamo manje umrlih je to što imamo i manje zaraženih. To će biti problem u Hrvatskoj jer glavnina ljudi koji će umrijeti zbog COVID-a će tek doći u sljedećih nekoliko mjeseci. Sadašnji broj umrlih od 50-ak na sto tisuća ljudi koliko imate mogao bi prerasti u nekoliko stotina, prema američkom modelu predviđanja koji se pokazao vrlo točnim. Da su mjere ostale kao dosad, onda bi to bilo 75 mrtvih u veljači, ako popustite, onda je to i do 200, no ako zatvorite, onda bi to bilo 13. Sve ovisi o tome koliko će se tih mjera pridržavati politika i ljudi. S mjerama ste ipak zakasnili, za dva do tri tjedna trebat će vidjeti je li broj novozaraženih pao ispod 50 na 100.000 u jednom tjednu ili će ih se morati i pooštravati.
Najavljeno je skoro odobrenje cjepiva, prvo dolazi upravo iz Njemačke.
Podaci koje smo dobili zaista su dobri. Provjeravale su ih neovisne institucije. Nitko nije očekivao da će to biti 95 posto, moja je procjena uvijek bila da će biti 60 do 70 posto. S obzirom na efikasnost, ne treba se nužno cijepiti 80 posto ljudi, već i 50 posto bit će dovoljno da se virus više ne širi. Bilo je tu i malo sreće jer se ta tehnologija, genetsko cjepivo, razvijala protiv tumora. Mislim da će postupno sva cjepiva, protiv gripe i slično, prijeći na tu novu tehnologiju, mRNK, i bit će efikasnija. To je pozitivna strana korone, u razvoj takve tehnologije uloženo je puno novca. Mislim i da je bolje da je cjepivo prvo razvila njemačka tvrtka, a ne američka jer mislim da tamo ima više političkog i financijskog utjecaja, dok će ovdje biti više solidarnosti, omogućit će se svim državama da dobiju cjepivo. I ono nije skupo, 15 eura. A tu je i druga tvrtka, neovisna o BioNTechu, pa je nemoguć monopol.
Je li ipak moguće da nakon cijepljenja dođe i treći val?
Ne. Kod španjolske gripe bio je i treći val, ali je bio manji. No, tada nije bilo cjepiva. A sada će doći tako brzo kao nikada prije u povijesti. Tako najvjerojatnije neće doći do trećeg vala, a ako doista dođe do cijepljenja u siječnju, onda mislim da će čak i drugi val biti brzo zaustavljen. Imamo i sreću da koronavirus ne mutira kao kod influence gdje svake godine imamo druge sojeve. Koronavirus je uvijek isti pa će prvo cjepivo štititi više mjeseci, možda čak i godina.
Znači, imunitet bi mogao biti trajan nakon cijepljenja?
Neće biti trajan, imunost će padati nakon nekoliko godina, no ako se pojave nove infekcije kod cijepljenih ljudi, znat ćemo da moramo cijepiti još jednom. Zasad ne znamo hoće li se raditi o mjesecima ili godinama. No, ako virusa u tom trenutku neće biti, pitanje će biti treba li doista ponovo cijepiti. Možda će biti dovoljna samo visoka razina praćenja, pa ako se negdje pojavi, da se organizira cjepivo. Problem je kod ovog virusa što se vrlo brzo širi, no opet ne tako brzo da bi se zarazila cijela populacija na planetu. Nakon jedne godine imamo možda deset posto zaraženih. To znači i da nikada nećemo dostići imunitet krda, možda za nekoliko godina, no tada bismo imali i milijardu mrtvih.
Ali, malo se ili nimalo priča o lijekovima. Gotovo svi prenamijenjeni pokazali su slabe rezultate.
Nismo u početku znali kako virus reagira. I ja sam dao stotinama ljudi različite antivirusne lijekove jer smo smatrali da iako znamo malo, oni ne mogu štetiti. Danas ne dajemo ništa jer znamo da ne funkcionira ništa. Jedino što je funkcioniralo i što nastavljamo davati su imunosupresivi, kortizon, steroidi koji smanjuju upalnu reakciju. I to se kod teških slučajeva mora dati vrlo brzo, odmah nakon intubacije. Na taj način smanjuje se upala, koja je i štetnija od samog virusa. Možemo tako, uz malo sreće, postići da se oboljelog vrlo brzo skine s respiratora ili čak možda respirator ne bude ni potreban. Nažalost, i unatoč tome imamo 30 posto ljudi koji na respiratoru umru. Realno, ne možemo utjecati previše.•
