Smanjenjem naknada vijećnicima gradskih četvrti i mjesnih odbora za 40 posto godišnje će uštedjeti 16,5 milijuna kuna. “Kresanjem” plaća pročelnika i rukovodećeg kadra dobit će sedam milijuna kuna više u proračunu. A tu je i rezanje izdataka za vozni park. Uštede koje uvodi nova vlast su nužne, govori gradonačelnik Tomislav Tomašević, jer je financijsko stanje Grada Zagreba katastrofalno. No to je, kazat će stručnjaci za ekonomiju, naspram 13,65 milijardi kuna gradskog proračuna, kolokvijalno rečeno, “kikiriki”.
Izvrsne su to poruke PR-ovskog karaktera, smatra ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, no u financijskom smislu one su gotovo pa beznačajne.
– Takve vrste poteza jesu poželjne, no to ima rok trajanja. Riječ je zapravo o kupovanju vremena dok se ne donesu strukturne odluke štednje. No tako ne možete raditi beskonačno, nakon dva-tri mjeseca netko će vas pitati što ste napravili za dugoročni plan – kaže Lovrinčević i dodaje da je najvažnije što po pitanju ušteda može učiniti nova vlast restrukturiranje gradske uprave, Zagrebačkog holdinga, financijsko restrukturiranje i međunarodna revizija.
– Rezanje broja ureda te smanjenje broja pročelnika i njihovih plaća dobar je početak kad se govori o rekonstrukciji Gradske uprave, no time nije riješio najveći problem, a to je višak ljudi – kaže Lovrinčević. To bi riješila jedna dobra revizija radnih mjesta, smatra, a postavljanjem nove strukture trebao bi se ujedno osmisliti program zbrinjavanja onih koji bi otišli, s otpremninama zakonski iznad minimuma.
– Tomašević je naslijedio cijelu jednu strukturu zaposlenika od kojih je dobar dio ondje 20 godina, koliko je bio i bivši gradonačelnik Milan Bandić. Godinama je ulagano u iste ljude, što nije način na koji se gradi bilo koji sustav – govori Lovrinčević. Gradu je trenutačno najvažnije, što se tiče kratkoročnih rješenja, da osigura dostatno novca za likvidnost, a 400 milijuna kuna kredita, koliko je nedavno Tomašević dogovorio s četiri banke, neće biti dovoljno, smatra ovaj ekonomski stručnjak, da se sve pokrije. Napominje i da Zagrebu fundamentalno nedostaje suvisla vizija, razvojna politika koja će odrediti u kojem smjeru će se grad razvijati po pitanju obnove, urbanizma, demografije, EU projekata i ostalog.
– Tomaševiću je za razvitak Zagreba važna uska koordinacija s Vladom, ipak je glavni grad trećina hrvatskog BDP-a – kaže Lovrinčević i dodaje da oni koje će izabrati na javnom natječaju za preostale članove uprave Holdinga moraju imati jasnu viziju razvoja tog komunalnog diva kako bi odmah mogli početi djelovati jer neće imati vremena za “vježbu i igru”. Prvi ozbiljni zahvat, ističe, a tu se s njim slaže i ekonomist Ljubo Jurčić, koji je donedavno bio i član Nadzornog odbora Holdinga, vidjet će se na prijedlogu proračuna za 2022. godinu.
– U kratkom roku ne može gradonačelnik napraviti ništa više od ovoga što je već napravio. Za velike uštede treba ozbiljan plan, a i vrijeme. Shvatit će i on kad počne slagati novi proračun da možda i neće moći provesti sve ono što je naumio jer postoje zakonske obveze (Grad mora dostaviti plin, odvoziti otpad i slične stvari) i prije ugovorene obaveze – kaže Jurčić.
Da plaće nisu trebali “tako brutalno rezati” smatra pak Slavko Kojić, dugogodišnji pročelnik za financije u sustavu Milana Bandića. Zvali su ga “čarobnjakom” za namicanje novca za koji god projekt je Bandić poželio, a kaže kako ovakvi Tomaševićevi potezi imaju smisla jer financijska situacija nije dobra, no napominje kako su uglavnom kozmetičkog karaktera.
– To što su napravili s pročelničkim plaćama potpuno je destimulativno za bilo koga tko bi mogao preuzeti vodstvo nekog sektora. Teško će naći nekog iz realnog sektora da dođe u Gradsku upravu na manju plaću, a veća je odgovornost – ističe Kojić i dodaje da ne vidi problem u tome da pročelnici imaju veću plaću od gradonačelnika jer su oni nositelji poslovnih aktivnosti.
– To vam je jednako kao što vlasnik restorana više plaća glavnog kuhara nego sebe. Zašto? Jer mu on nosi novac – kaže Kojić.
Glavni problem zagrebačkog proračuna, ističe, promjena je propisa iz 2014., kada se smanjio porez na dohodak. Razlika je uzeta, kaže, iz proračuna gradova, a istovremeno država nije osigurala supstituciju.
– Ekonomski fakulteti Rijeke i Zagreba izradili su i analizu. Da je na snazi ostao isti zakonodavni okvir kao 2014., u razdoblju od 2015. do 2019. Grad bi uprihodio ukupno više od šest milijardi kuna prihoda od poreza na dohodak od rada više nego što je doista ostvario – zaključuje Kojić.
