Samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, mjesto duhovnog utočišta Hrvata katolika ovoga dijela BiH, ali i šire, ljubomorno čuvaju uspomenu na staro Bosansko Kraljevstvo, njegujući katoličku tradiciju i čuvajući vjeru koja je, unatoč brojnim burama i nedaćama svake vrste, ipak uspjela preživjeti od srednjeg vijeka do danas, a za kontinuitet kojemu svjedočimo u značajnoj mjeri možemo zahvaliti i franjevcima Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Smješteni između planinskih visova obraslih gustom borovom šumom, samostan i crkva, svojom reprezentativnom pojavom, kao da su izniknuli iz bajke te neodoljivo podsjećaju na neke prizore koje možemo vidjeti u visokom alpskom gorju. Nemojte da vas idilična pojava zavara, ovo je prostor koji je preživio mnogo gore nedaće, ali koji je, zahvaljujući ustrajnosti svojih ljudi, sačuvao svoj katolički identitet te ustrajno ide prema održivoj i boljoj budućnosti u kojoj, nadamo se, može biti mjesta za sve, uvažavajući činjenicu da Hrvati katolici u Kraljevoj Sutjesci vide svoj duhovni svjetionik.
A kako bi samostanska crkva zablistala punim sjajem, mora proći toliko potrebu unutarnju obnovu. I zaista, protekle nedjelje svjedočili smo misnom slavlju i koncertu klasične glazbe kojima je obilježen završetak prvog dijela restauracije svetišta samostanske crkve.
Ovaj opsežni projekt restauracije svetišta prvi je te vrste u sutješkoj samostanskoj crkvi nakon završetka njezina oslikavanja još davne 1908. godine. Restauraciju svetišta izvela je renomirana tvrtka Elaboro iz Splita.
Značaj samostana
Fra Bono Tomić, sutješki gvardijan i župnik, u razgovoru za Večernji list naglasio je kako će se ovogodišnji blagdan svetog Ilije pamtiti kao veliki događaj za samostan.
- Te večeri slavili smo zahvalnu svetu misu, a nakon toga održan je koncert klasične glazbe. Uslijedili su zahvalni govori ravnateljice tvrtke Elaboro koja je uradila restauratorske radove u dijelu svetišta i njezine stručne suradnice Jane Siriščević. Ja sam uime domaćina zahvalio svima koji su nas počastili nazočnosti. Od Dragana Čovića, Marinka Čavare, Lidije Bradare, Sanje Vlaisavljević..., koji su došli kako bismo obilježili taj događaj. Bez njihove pomoći ne bismo mogli napraviti sve ovo - naglasio je fra Bono.
Podsjetio je župnik i kako je ovo prva obnova svetišta, zidnih oslika, nakon 117 godina, odnosno 1908. godine.
- Obnova je uključivala obnovu zidnih oslika u apsidi. Važno nam je što se krenulo s obnovom svetišta. Mi smo i prije radili na vanjskoj obnovi samostana i crkve, ali nam je bilo važno da se krene s obnovom unutrašnjosti - naglasio je sutješki gvardijan i župnik. Treba svakako navesti i kako je ovo prva faza, a s obzirom na visoke goste, fra Bono vjeruje kako su uočili potrebu nastavka daljnjih radova. Poručio je kako se bez pomoći institucija iz BiH i Hrvatske neće moći dalje nastaviti.
- Tri velika donatora prepoznala su važnost očuvanja duhovnog i kulturnog blaga i omogućila da se obnova pokrene. Središnji ured za Hrvate izvan RH, Federalno ministarstvo kulture i sporta te Federalno ministarstvo prostornog uređenja. Velika im hvala na tomu - kazao je fra Bono. Kaže i kako ovo nije samo pokazatelj financijske potpore već i znak brige, razumijevanja te odgovornosti prema povijesti, identitetu i opstanu hrvatskog naroda u ovom dijelu Bosne.
- Svi se možemo složiti da je Samostan u Kraljevoj Sutjesci tijekom povijesti i danas, ako smijem reći, ključna institucija opstanka hrvatskoga naroda u ovom dijelu Bosne. Zahvaljujući samostanu ovdje je sačuvana vjera, sačuvao se hrvatski narod, sačuvali su se katolici - objasnio je fra Bono uputivši pritom i na činjenicu da obnova nije samo estetski čin već i svjedočanstvo života.
Proces restauracije
Iz tvrtke Elaboro za Večernji list otkrili su i detalje restauracije, izazove s kojima su se suočavali te konačan rezultat, a iz opisanih detalja jasno je kako su restauratorice Rina Dubravec, Jana Siriščević, Lucija Kvesić, Lucijana Gugić te voditeljica projekta Zrinka Bočina Prskalo uradile impresivan posao.
Crkva sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci bazilikalnog je tipa u neorenesansnom slogu, izgrađena je 1906. - 1908. prema nacrtima arhitekta Josipa Vancaša. Njezinu je unutrašnjost oslikao Marko Antonini 1908. godine. Budući da je crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju, središnja je Antoninijeva slika "Krštenje na rijeci Jordanu" smještena u kaloti apside. Oslik apside u unutrašnjosti svetišta oslikan je u tehnici fresco secco, freska te prikazuje temu "Krštenje Isusovo na rijeci Jordan". Konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su još u 2023. godini izradom projektne dokumentacije, gdje su opisani prijedlozi svih potrebnih konzervatorsko-restauratorskih radova. Pri početku radova napravljena su dodatna sondiranja, probe čišćenja te konsolidacije kako bi se odabrala najprimjerenija metoda za njihovo izvođenje. Radovi su počeli krajem 2024. godine u kaloti apside, gdje se nalazi freska s prikazom krštenja Isusova te je vizualnim pregledom utvrđeno da su područja gdje je vlaga prodrla oštećenija u odnosu na ostatak, gdje je oslik vrlo dobro očuvan. Također su uočene zapune pukotina koje nisu izvodili stručnjaci, stoga ih je bilo nužno ukloniti te zamijeniti adekvatnim materijalom. Prva faza odnosila se na površinsko čišćenje najmanje invazivnim metodama kako ne bi došlo do oštećivanja slikanog sloja. Nakon toga uslijedila je konsolidacija kojom se zaštitilo original kako prilikom izvođenja daljnjih konzervatorsko-restauratorskih radova ne bi došlo do dodatnih oštećenja. Sljedeća faza odnosila se na sanaciju pukotina. Najveća oštećenja nalazila su se u donjem dijelu prozorskih okvira te u samom dnu prezbiterija, gdje je materijal u potpunosti nedostajao te su pukotine bile duboke i do 10 cm. Prvo ih je bilo potrebno konsolidirati da pojačamo vezivnu snagu, zatim injektirati kako bismo stabilizirali kritične zone. Nakon toga su se pukotine ispunile primjerenom restauratorskom žbukom odgovarajuće granulacije.
Nakon višednevnog sušenja površinu je bilo potrebno obraditi, izbrusiti i dovesti na razinu izvornika. Tako se površina pripremila za sljedeću fazu, a to je estetska reintegracija kako bi se osliku vratilo jedinstvo i pojačao umjetnički dojam. Retuš se izvodio s reverzibilnim materijalima te se gradio postupno, odnosno sloj na sloj. Za izazovne ornamente draperije, ali i one elemente koji su u potpunosti nestali prilikom mehaničkog oštećenja, izrađene su šablone kako bi se što preciznije odradila slikarska rekonstrukcija. Završna faza odnosila se na konsolidaciju kompletne površine u svrhu zaštite te produljenja njezina životnog vijeka. S tim su završeni radovi u srpnju 2025. godine u dijelu prezbiterija crkve sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci.
Otvori KEKS Pay
