Često slušamo da nasilje nad djecom nema opravdanja i ne smije biti tolerirano, ali u praksi se iz godine u godinu ipak bilježe takvi slučajevi. U BiH ne postoji baza podataka o broju zlostavljane djece i sve ostaje samo na nagađanjima i okvirnoj procjeni. Malo je podataka o takvoj djeci, malo je informacija o tome gdje su ta djeca nakon što prijave nasilje. Mnogo je i onih koji trpe i ne prijavljuju nasilje koje se vrši nad njima. Tako mnogi slučajevi nasilja nad djecom ostaju neprijavljeni. Obiteljsko nasilje poraslo je za oko 20% tijekom pandemije koronavirusa. Stres oko financijske budućnosti i ograničeno kretanje doprinijeli su nasilju čak i u obiteljima u kojima to prije nije zabilježeno. Sve češće su žrtve nasilja u obitelji djeca.
Ostaju neprijavljeni
Prema podacima Vijeća Europe, svako 5. dijete pretrpjelo je neki oblik nasilja, a to bi se moglo kazati i za BiH. Međutim, podatak da se radi o svakom 5. djetetu u kontekstu BiH značio bi da od oko 1,25 milijuna djece, koliko ih sada živi u BiH, čak 250.000 trpi neki oblik nasilja ili zlostavljanja te umjesto da imaju toplinu obitelji, djeca često postaju bespomoćne žrtve vlastitih roditelja. Frapantan podatak o nasilju nad djecom u obitelji iznio je Marko Romić iz Centra za mentalno zdravlje na panel-raspravi o temi "Obiteljsko nasilje" koja je održana u Centru za kulturu u organizaciji vijećnica Gradskog vijeća Grada Mostara. Naime, u Mostaru ima oko pet tisuća djece koja su žrtve obiteljskog nasilja. Romić se u Centru za mentalno zdravlje suočava s ovisnicima o kocki, a ističe kako je puno obiteljskog nasilja povezano s ovim problemom. Dodaje da su podaci frapantni i da je sustav potpuno zakazao. - U Mostaru i u BiH to je toliko prisutno da nismo svjesni koliko je velik taj problem. Svako malo imamo nesretne slučajeve samoubojstava i ubojstava i ne treba puno kako bi se zaključilo da ti slučajevi imaju svoju genezu. Nije to iz čista mira. Treba puno muke i jada prijeći preko leđa da bi došao u situaciju da se ubiješ. Osjetljiv sam na one koji se ne mogu braniti, djeca, pa i žene. Imamo jako puno "slomljenih duša", koje su slomljene u vlastitim obiteljima. Nisu ti lomovi uvijek namjerni i planirani, a često su posljedica nemarnosti, neznanja, ali je toga previše. Kao društvo, ne vidim da imamo osmišljeniji način to detektirati i s tim se nositi. Sve je to na razini pojedinačnog djelovanja. Nema sustava koji bi to uvezao. Kao voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju, mogu reći da u ovom gradu ima barem pet tisuća djece koja su žrtve nasilja, koju očevi i majke ostavljaju bez novca i osjećaja da je obitelj mjesto njihove sigurnosti - kaže Romić.
Loš zakon
Krim-istražiteljica MUP-a HNŽ-a Tanja Marijanović kaže da je zakonski okvir taj koji potpomaže nasilnike u obitelji. - Nasilje se povećalo, pogotovo u vrijeme pandemije kada su obitelji bile unutar četiri zida, tu najviše ispaštaju djeca. Mi smo ograničeni zbog zakonskog okvira. Kada iziđemo na mjesto događaja i lišimo slobode počinitelja i kada žrtvu upoznamo sa zakonskim pravima i da ne mora sumnjičiti ili svjedočiti, većina izabere takav rasplet. Rijetko se odluče sumnjičiti nasilnika - kaže Marijanović. Mnogi slučajevi nasilja nad djecom ostaju neprijavljeni. Malo je podataka o takvoj djeci, o vidovima nasilja kroz koje ona prolaze, a puno je i onih koji trpe i ne prijavljuju nasilje koje se vrši nad njima. To se mora zaustaviti i biti podrška djeci. Stručnjaci kažu da reakcija institucija često stiže prekasno te da se, umjesto preventivno, djeluje tek onda kada bude izravno ugroženo zdravlje, pa čak i goli život djeteta.
