Današnji kolegij redakcija Večernjeg lista BiH u Mostaru posvetit će našem dugogodišnjem kolegi, legendarnom Večernjakovu fotografu - fotoreporteru Stojanu Stoli Lasiću koji je nakon teške bolesti preminuo u srijedu, 15. veljače, u 73. godini. Mnogi od nas više se ne mogu ni sjetiti kad su ga upoznali jer nam se čini kako Stolu, "instituciju" Mostara i Hercegovine, koji iz ruku nije ispuštao fotoaparat, poznajemo cijeli svoj život.
Brojni brzojavi sućuti
Oprostit ćemo se od našega Stole na komemoraciji u redakciji u kojoj smo, kao i nebrojeno sati na terenu, proveli zajedno gotovo četvrt stoljeća. Prisjetiti se brojnih trenutaka i - uvijek ga pamtiti po profesionalnom pristupu radu, točnosti, smirenosti, ali i brojnim gestama i šalama po kojima je također bio neponovljiv. Vijest kako nas je Stole zauvijek napustio odjeknula je Mostarom i Hercegovinom, ponajprije u medijskim krugovima. U Večernjakovu redakciju stižu brojni brzojavi sućuti, a nema ni medija (od internetskih do TV-a i radija) da mu nisu posvetili svoj prostor, retke, minute... I emotivne objave brojnih prijatelja, kolega - novinara, urednika, fotografa, prosvjetara... na društvenim mrežama posvećene Stoli pokazuju koliko je bio prepoznatljiv i - omiljen. Želio je Stole biti jači od bolesti, dugo joj je prkosio i do posljednjega trenutka "borio" se protiv nje onime što je najviše volio - fotoaparatom i fotografijama.
Stolinu karikaturu nacrtao je Krešo Skozret
Jednostavno bismo mogli kazati - Stole je bio kroničar društvenih zbivanja kojeg ćemo pamtiti ponajprije po njegovim fotografijama. Svakoj od njih udahnuo je Stole život, bilo da je slikao pejzaže, prekrasne detalje prirode u Mostaru od kojih je, nekako mi se čini, ponajviše volio mostarski behar, do kulturnih zbivanja, sportskih natjecanja. Ma, svih manjih i većih, manje značajnih i najznačajnijih događaja od kojih neki možda, da nije bilo Stolina fotoaparata, ne bi bili ni zabilježeni. U svoju je bogatu arhivu, koja gotovo ima nevjerojatna dva milijuna fotografija, smjestio zauvijek i sve poznate osobe iz svih sfera društvenog života. Ali i male, obične ljude, građevine, panorame gradova... I tek možda nekoliko njih na kojima je naš Stole - ispred objektiva. Jer uvijek je on slikao. Koliko je volio fotografiju, kojom se bavio još od 1965. godine, govori i podatak kako je na vlastitu samostalnu izložbu u Kosači došao - s fotoaparatom u ruci.
Stole je rođen u ožujku 1950. godine u rudarskoj obitelji u Mostaru. U gradu na Neretvi završio je osnovnu i srednju Učiteljsku školu, a nakon Glazbene akademije u Splitu stekao je naziv glazbenog pedagoga i više od četiri desetljeća predavao glazbeni odgoj u školama. Bio je vrstan pedagog naraštajima u Đačkom domu u Mostaru, jedan od utemeljitelja ansambla Mostarske kiše i Mostarskog teatra mladih. Kao fotoreporter bio je suradnik brojnih medija u BiH i cijeloj regiji, a najveći trag ostavio je u Večernjem listu u kojem je ostao do kraja svoga života.
Posljednje putovanje
Stole će danas u svome rodnom gradu biti ispraćen na vječni počinak i pokopan na groblju Smrčenjaci. Na posljednje putovanje, uz njegovu obitelj, ispratit će ga i brojni kolege, prijatelji, poštovatelji njegova djela. I njegovi večernjakovci.
