Daleko od svijeta televizije, interneta, gadgeta, Facebooka i PlayStationa..., prirodnom ozračju u kojem se čuju šum vjetra, pjesma zrikavaca, isprekidana kliktanje orla, širokobriješka Udruga "Zelenkapica" već nekoliko godina održava ljetni edukativni kamp za djecu. U pitoresknoj dolini Masne Luke, okruženi planinskim vrhovima Vrana i Čvrsnice, u dva ljetna turnusa voditelji kampa pod pedagoškom palicom prof. Vladmira Mikulića Vave poučavaju vještinama, obrtima koje im ne mogu njihovi roditelji priuštiti doma ili učitelji i nastavnici u školama.
Za razliku od većine njihovih vršnjaka koji leptira, pticu ili ribu viđaju u slikovnicama, na TV ekranima, polaznici ljetnog kampa "Zelenkapica" sve to mogu u svojoj prirodnoj raskoši osjetiti uživo. Veseli usklici djece, pljesak, oduševljenje ore se dolinom dok probaju gađanje lukom i strijelom koje je za edukacijske potrebe izradio prof. Mikulić. "Bravo, bravo, Ivana je pogodila u sridu, sad najbolji idu u finale", govori za Večernji list prof. Mikulić dok se djeca tiskaju na terasi drvene vikendice u kojoj su smješteni hvatajući što bolju poziciju da vide tko će najbolje pogoditi slamnatog čovjeka na kojem piše "Wanted dead, or even worse". "Zašto na engleskom jeziku", pita prof. Mikulić i objašnjava: "Zato da svaka od vještina ili igra koju organiziramo za djecu ima u sebi i engleski jezik jer djeca u našem kampu imaju priliku tijekom nekoliko dana proći mali tečaj iz ovog stranog jezika kojim danas komunicira gotovo cijeli svijet, tako da iziđu bogatiji još većim fondom engleskih riječi".
Nakon pospremanja kreveta, zdravog doručka, radni dan u ovom kampu počinje tjelovježbom, potom se nastavlja raznim edukacijskim sadržajima poput, primjerice, učenja vezanja raznih oblika čvorova, izrade nakita, upoznavanja s bogatom florom i faunom oko Blidinjskog jezera, okolnih šuma i planina, pa sve do crtanja, učenja engleskog jezika, snalaženja u prirodi, a završava logorskom vatrom i zabavom koju, uz voditelje kampa, kreiraju sama djeca. Tako uspostavljena interakciju između djece i predavača, što je razlog zbog kojeg svi polaznici jednoglasno traže da im se boravak u kampu "Zelenkapica" produži na još nekoliko dana, pa čak i tjedana.
"Naša odgovornost je velika, a imperativ da djeca odu još bolja i zrelija za jedno novo znanje... Svatko od njih ujutro sprema svoj krevet, za svaku izgovorenu prostu riječ uveli smo kao disciplinsku mjeru čučnjeve. Uveli smo dnevne dežure u kampu... S kojim motivom i elanom oni pristupaju svakom zadatku, to je nevjerojatno", objašnjavaju predavači u kampu Iva, Martin, Karlo, Kiko, Martina, Marko... Imaju i radionice vezane za preživljavanje u prirodi koje održavaju prijatelji kampa članovi Gorske službe za spašavanje (GSS) predvođeni Mariom Barbarićem.
Ove godine su članovi GSS-a, na opće oduševljenje djece, napravili pokaznu vježbu na koji način spasiti unesrećenog s nepristupačnog područja. Polaznicima kampa zorno je prikazana oprema koju koristi GSS i kako ona funkcionira prilikom njihovih intervencija. Postavljena je tirolska prečnica te je nosilima prikazano čemu ona služi. Svako dijete, osigurano kacigom i pojasevima, na opće veselje, moglo je osjetiti kako se radi s tom spasilačkom opremom. Voditelji kampa uče kako napraviti razne čvorove, izraditi nakit od prirodnih elemenata, pokazuje im se na koji način funkcionira komunikacija preko Morseove abecede.
"Prošle godine smo imali tečaj na koji način napraviti animirani film i rezultati tog tečaja su bili za nas pravo iznenađenje jer su djeca u nekoliko sati napravila zanimljive animirane sadržaje... Nadamo se da ćemo s tim tečajem nastaviti idućih godina, s dobrim predavačima", napominje prof. Mikulić. "Kad ćemo na Jones, kad ćemo na Jones...", jednoglasno pitaju djeca za početak radionice "Indiana Jones" koja uključuje gađanje lukom i strijelom, zračnom puškom, ribarenje na Blidinjskom jezeru i orijentaciju u prirodi.
"U tome uživaju, to im je najdraže..., ali su i ostali sadržaji jako zanimljivi jer se sve radi tako da nastojimo u djeci izazvati radoznalost i ne opteretiti ih predavanjima u kojima se vidi da im je dosadno", napominju voditelji kampa Iva, Martina... Radni dan završava okupljanjem polaznika i voditelja oko logorske vatre uz koju odjekuje zvuk pjesme i gitare. Strogo je definirana satnica za spavanje i buđenja. Nema mobitela, radija, TV-a, interneta za vrijeme boravka u kampu, a za te stvari od djece nitko i ne pita. Uz zanimljive edukacijske programe, Udruga "Zelenkapica" ovim kampom nastoji polaznicima prezentirati ljepote prirode koje su skrivene daleko od potrošačkog društva.
"Možemo li još ostati, još nekoliko dana, profesore, možemo li...", pitaju djeca prof. Mikulića na završetku kampa.
"Jedino su tužni kad kamp završava i kad moraju nazad kući", objašnjava on. "Vidimo se dogodine opet, opet ćemo se zabaviti", poručuje prof. Vladimir Mikulić djeci koja njegovu konstataciju i nisu prihvatila s tugom zbog brzog rastanka.
