U povodu Vaskrsa Večernji list je razgovarao s protojerejom Markom Malešom, starješinom crkve Rođenja Presvete Bogorodice, o značenju, nadi i duhovnoj obnovi u suvremenom društvu.
Vecernji.ba: Kako danas vjernicima približiti poruku Uskrsa kao nade u život i pobjede nad strahom, u vremenu kada su ljudi opterećeni brigama, odlascima i neizvjesnošću?
– Danas, više nego ikada, čovjek je pritisnut brigama ovoga svijeta i često mu se čini da nema oslonca. Ali Crkva nas neprestano podsjeća na Kristove riječi: "Ne bojte se". Upravo je to prva uskrsna poruka. Kristovo uskrsnuće nije samo događaj koji slavimo nego istina koju živimo. Kada čovjek osjeti da nije sam, da ga Gospodin vodi i u najtežim trenucima, tada se rađa nada. Tu nadu ne možemo prenijeti samo riječima nego životom – smirenošću, strpljenjem i povjerenjem u Boga.
Vecernji.ba: Koja je, po vašem mišljenju, najvažnija poruka Uskrsa za suvremenog čovjeka?
– Najvažnija poruka jest ona koju Crkva stoljećima radosno naviješta: Krist uskrsnu od mrtvih, smrću smrt uništi i onima u grobovima život darova. To znači da smrt više nema posljednju riječ. Suvremeni čovjek često živi u strahu od gubitka i smrti, ali Uskrs nam otkriva da je čovjek stvoren za vječnost. Kao što kaže apostol Pavao: "Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera naša." No upravo zato što jest uskrsnuo, naš život ima smisao i cilj.
Vecernji.ba: Što znači "duhovno uskrsnuće" u životu jednog čovjeka?
– Duhovno uskrsnuće jest stalni povratak Bogu. Sveti oci uče da je to put obraćenja – ne kao tuge bez nade, nego kao radosti povratka. To je trenutak kada čovjek ustane iz grijeha, ravnodušnosti i udaljenosti od Boga te se vrati životu u Kristu. Kao što kaže apostol: "Ustani ti koji spavaš i uskrsni od mrtvih i obasjat će te Krist." To je proces koji traje cijeli život, ali svaki taj mali korak jest jedno osobno uskrsnuće.
Vecernji.ba: Kako Crkva može doprinijeti vraćanju nade i zajedništva u društvu?
– Crkva je pozvana biti svjetlost svijetu i sol zemlji. Njezina snaga nije u vanjskoj moći, nego u ljubavi koju svjedoči. Kroz svetu liturgiju, gdje se okupljamo kao jedno Tijelo Kristovo, učimo što znači istinsko zajedništvo. Također, kroz djela milosrđa – pomoć siromašnima, bolesnima i usamljenima – Crkva postaje živa slika Kristove ljubavi. Gdje postoji ta ljubav, ondje se rađa i nada.
Vecernji.ba: Koliko su važni suradnja i dijalog između različitih kršćanskih vjeroispovijesti danas?
– Gospodin nas poziva na jedinstvo riječima: da svi jedno budu. Iako postoje razlike koje ne možemo zanemariti, pozvani smo jedni u drugima prepoznati braću. Dijalog treba biti vođen istinom i ljubavlju – bez kompromisa u vjeri, ali i bez zatvorenosti srca. Sveti oci učili su da bez ljubavi nema ni istinskog svjedočenja istine. Važno je pronalaziti načine za prevladavanje izazova kroz dijalog, uvažavanje različitosti i rušenje predrasuda.
Vecernji.ba: Kako razlikovati površno slavljenje blagdana od istinskog duhovnog iskustva Uskrsa?
– Mi, pravoslavni kršćani, istinsko slavlje Uskrsa započinjemo već u danima posta – kroz čišćenje srca, molitvu i obraćenje. Ako se blagdan svede samo na vanjske običaje, propuštamo njegovu bit. Sveti Ivan Zlatousti u svojoj uskrsnoj propovijedi poziva sve – i one koji su postili i one koji nisu – da uđu u radost Gospodara svoga, ali ta radost podrazumijeva promjenu srca. Bez promjene blagdan ostaje samo forma.
Vecernji.ba: Kako govoriti o radosti Uskrsa u svijetu obilježenom ratovima, strahom i neizvjesnošću?
– Uskrsna radost nadilazi sve patnje i nevolje ovoga svijeta. To je duboki mir koji dolazi iz susreta s uskrslim Gospodinom koji nam poručuje: "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem." Nažalost, ratovi su oduvijek prisutni i nevini najviše stradavaju, ali upravo u tome jest bit slavljenja Uskrsa – ispovjediti vjeru u Krista koji je pobijedio smrt i dao svijetu nadu u uskrsnuće i život vječni.
Vecernji.ba: U društvu podjela koliko je realno govoriti o istinskom povjerenju i može li upravo Uskrs biti most među različitim vjeroispovijestima?
– Iako danas postoji mnogo podjela, Uskrs nas podsjeća na ono što nas suštinski povezuje – vjeru u život i pobjedu dobra nad zlom. Upravo ta poruka može biti temelj za izgradnju povjerenja. Kroz dijalog, razumijevanje i međusobno poštovanje moguće je graditi mostove jer nas Uskrs poziva na zajedništvo i ljubav.
Vecernji.ba: Što biste poručili vjernicima kada je riječ o međusobnom poštovanju i razumijevanju?
– Pozvani smo jedni u drugima prepoznati sliku Božju. To znači poštovati svakog čovjeka, bez obzira na razlike. Ljubav, kao temeljna vrlina, treba biti središte svakog bića. Samo tako možemo graditi istinsko razumijevanje i zajedništvo.
Vecernji.ba: Koju biste uskrsnu poruku uputili svim ljudima, bez obzira na vjeru?
– Kristovo uskrsnuće jest pobjeda života nad smrću, svjetla nad tamom. To je poruka koja dotiče svakog čovjeka. Zato svima poručujem riječima apostola Pavla: "Ne gubite nadu, jer nada u Boga ne razočarava." Koliko god put bio težak, uvijek postoji svjetlo koje nas vodi naprijed. Otvorimo srce za dobro i ljubav – i već ćemo ovdje okusiti radost novoga života.
Na kraju, u povodu velikog blagdana Uskrsa, protojerej Marko Maleš uputio je tradicionalnu čestitku:
Vecernji.ba: Hristos vaskrse! Zaista vaskrse!