Proizvođači kornišona ove se godine suočavaju s brojnim izazovima. Visoke temperature i dugotrajna suša utjecale su na prinose, dok je dodatni problem nedostatak radne snage. Međutim, proizvođači iz područja Gradačca kažu da je, unatoč svim poteškoćama, proizvodnja i dalje profitabilna.
Tahira Musić iz Srnica kod Gradačca proizvodi kornišone već dva desetljeća, a većinu posla na svom imanju obavlja sama.
- Sama sijem, prerađujem i obrađujem. Ostvarila sam profit. Imala sam gotovo tri tone prve klase, a oko tonu i 800 kilograma druge klase. Berba je pri kraju, a malo se bere i za salatu, pa se i to prodaje - kaže Musić.
Iako je očekivala više, posebno prve klase, zadovoljna je ovogodišnjim rezultatom. Prošle godine imala je više od tri tone prve klase, dok je ove godine suša značajno utjecala na proizvodnju.
- Očekivala sam više od tri tone prve klase, ali je dobro. Da nije bilo suše i više kiše, bilo bi puno bolje. Voda je jako važna za proizvodnju kornišona, pa je sustav navodnjavanja puno pomogao. Mora se pustiti više vode kako bi se osigurao urod, jer je suša bila jaka - naglašava Musić.
Otkupna cijena prve klase ove je godine bila tri marke po kilogramu, dok je druga klasa plaćena 1,80 KM. Kaže da treću klasu nije ni prodala jer je većina bila prve i druge klase.
- Proizvodnja kornišona zahtijeva puno rada. Berba se odvija gotovo svaki dan, a proizvođači moraju biti na terenu od ranog jutra. Ja krećem u pet sati. Popijem šalicu kave i idem na teren i tamo sam svaki dan, od jutra do večeri - kaže Musić.
Objašnjava kako posao uzgoja kornišona počinje puno prije prve berbe.
- Pripremi se zemljište, postave se redovi, sustav navodnjavanja, ugradi se folija i gnojivo, a zatim se sade sadnice, kolci, mreže i žice. Kada biljke počnu rasti uz mrežu, treba ih usmjeriti, ukloniti im listove i rasporediti ih kako bi se pravilno razvijale. I svima kažem da siju kornišone i puste ih da rade. Tu ne možete podbaciti ako želite raditi. Proizvodnja je profitabilna - kaže Musić.
Da sezona nije bila laka, potvrđuje Aida Turbić iz Vučkava kod Gradačca. Ove godine je uzgajala kornišone na otprilike pola duluma, ali nije u potpunosti zadovoljna rezultatom.
- Ne mogu reći da sam baš zadovoljna, jer je bila velika suša. I Plamenjača je dala svoje, pa su se krastavci počeli sušiti ranije nego što sam očekivala. Predala sam između dvije i tri tone kornišona, dok je druga klasa još imala oko tonu i pol. Kćeri su mi pomagale u poslu, a tijekom berbe uključilo se i susjedstvo - kaže Turbić.
Kako je rekla, za pola duluma potrebne su dvije do tri osobe, jer se kornišoni moraju odabrati i sortirati.
Otkupna cijena prve klase bila je 2,50 KM po kilogramu, druge 1,20 KM, dok treća klasa nije imala otkupnu vrijednost. Unatoč tome, zadovoljna je suradnjom s prerađivačem i smatra da se proizvodnja isplati.
- Sada je cijena kornišona porasla, pa se isplati raditi - dodala je.
Turbić se i prije bavila proizvodnjom, zatim je napravila pauzu, a ove godine se vratila na teren. Ako sve bude išlo po planu, sljedeće godine planira povećati proizvodnju i posijati jedan dunum. Smatra da je radna snaga jedan od najvećih problema u domaćoj poljoprivredi.
- Danas se malo tko želi baviti poljoprivredom, posebno mladi. Po mom mišljenju, radna snaga je najveći problem - kaže.
Zadovoljna je poticajima, ali smatra da bi podrška proizvođačima trebala biti kontinuirana.
- Cijena bi trebala ostati kakva jest, ili se malo povećati, kako bi ljudi vidjeli da se ima od čega živjeti i da se vrijedi boriti i raditi - kaže.
Posebno naglašava da se dio proizvodnje može prodati izravno kupcima. Kornišoni su traženi za salate i kiseljenje, što proizvođačima može donijeti dodatni prihod.
- Tamo sam zaradila puno novca. Ljudi traže kornišone za salate i kiseljenje. Tamo ima puno prodaje i bila je stvarno dobra zarada - naglašava Turbić.
Oba proizvođača, unatoč ovogodišnjim vremenskim izazovima, planiraju nastaviti proizvodnju, te kažu da uzgoj kornišona zahtijeva puno rada i truda, ali uz dobar prinos i siguran plasman može biti značajan izvor prihoda za kućanstva.
Otvori KEKS Pay
