Troje mladih studenata i članova studentske organizacije IAESTE iz Mostara dijele s nama svoju priču i iskustva s plaćene stručne prakse. Marko Čuljak je tri mjeseca stručnu praksu radio u Njemačkoj, u Stuttgartu, Ivana Ljubić je provela dva mjeseca na praksi u Njemačkoj, u Münchebergu, a predsjednica Isabella Vračević je dva mjeseca provela u Łodzu, u Poljskoj. U nastavku pročitajte njihova iskustva koja su ispričali za Večernji list:
Što je za vas IAESTE i koji značaj ima članstvo u ovoj studentskoj organizaciji?
Ivana: IAESTE je za mene više od studentske organizacije, IAESTE je medij preko kojeg rastem kao osoba. Članstvom od samo dvije godine sam stekla toliko iskustva u radu, kao i poznanstava za koja mislim da u protivnom ne bi bilo moguća. Upoznala sam brojne kolege, kako s fakulteta u Mostaru tako i iz cijele BiH, pa i svijeta. Prvenstveno sam, zahvaljujući radu u IAESTE, stekla prijatelje, ali i poslovna iskustva koja će mi sigurno pomoći nositi se s poteškoćama koje će me često pratiti u studentskom životu, a i kasnije.
Marko: Nakon tri godine članstva, dvije obavljene prakse u inozemstvu, za mene IAESTE predstavlja sigurno više od još jedne studentske organizacije. Ne znam kako drugi članovi gledaju na to sve, ali za mene je ova organizacija nešto poput druge obitelji. Članstvom u ovoj organizaciji sam stekao mnogo radnog iskustva, sklopio nova prijateljstva, mnogo putovao i upoznao, kako strane zemlje, tako i našu državu. Ali ono najvažnije što sam dobio članstvom u IAESTE-u je veliko životno iskustvo, na čemu sam ovoj organizaciji i svim njenim članovima diljem svijeta najviše zahvalan.
Isabella: IAESTE je najbolje opisati kao jednu ogromnu priliku koja se ne smije propustiti. Kao član ove organizacije iskoristila sam tu priliku da odem na stručnu praksu i putujem u nekoliko europskih zemalja besplatno. Uz sve to, upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi iz raznih kultura s kojima sam se jako povezala.
Budući da ste prošli kroz prikupljanje dokumenata i proces prakse, recite nam koji su uvjeti da bi student bio primljen na praksu?
Ivana: Najvažnija stavka je imati uredno popunjene tražene dokumente koji trebaju biti spremni na vrijeme. Možda se sad čini puno, no sve informacije o vrstama potrebnih papira i prikupljanja istih se dobiju na vrijeme od IAESTE organizacije. Također, moj savjet je da odvojite vrijeme kako biste lijepo sastavili svoj životopis, koji uz motivacijsko pismo, ima najveću ulogu kod primanja praktikanata u svakoj tvrtki, odnosno institutu.
Marko: Kada student dobije priliku za praksu u inozemstvu, najvažnije je da na vrijeme uredno pripremi sve dokumente koji se od njega traže. Ako student nije član organizacije, za njega je najvažnije stalno biti u kontaktu s ljudima iz IAESTE-a kako bi mogli pravodobno dobiti sve potrebne upute i savjete. Vrlo je važno skrenuti pozornost studentima da životopis i motivacijsko pismo, kao dva najvažnija dokumenta cijele prijave, moraju biti besprijekorni te im je moj savjet da to kvalitetno urade.
Isabella: Iznenadilo me je kako je sam proces prijave vrlo jednostavan. Osim potvrde da sam redovit student i prosjeka ocjena, morala sam polagati test iz engleskog jezika kako bi se provjerilo znanje potrebno za praksu. Svi prijavljeni se rangiraju na listi kako bi se znalo tko ima prednost pri izboru prakse. Kao član IAESTE-a, dobila sam dodatne bodove te time povećala šansu za praksu.
Opišite nam vašu praksu i koliko je boravak u stranoj državi utjecao na vas?
Ivana: Kao studentica znanosti o okolišu radila sam u institutu "Leibniz-Zentrum für Agrarlandschaftsforschung (ZALF)". Moj posao je bio određivanje i praćenje emisije jednog od glavnih stakleničkih plinova na Zemlji, CO2. Ono što sam naučila uključuje rad u laboratoriju, analizu dobivenih podataka, timski rad, kao i prezentacijske vještine. Ne mogu reći da sam se vratila kao potpuno druga osoba, ali sigurno na neke stvari u životu gledam drugačije. Živjeti dva mjeseca okružena ljudima iz drugih država svijeta, kao što je Japan, Kina, Brazil, Rusija, Malta, Turska, Srbija, Poljska, Gana, Kazahstan, s potpuno drugačijim životnim navikama je bilo ujedno zadovoljstvo i dobra lekcija u životu.
Marko: Kako je ovo bila moja druga praksa, nekako sam već unaprijed bio spreman na "veliku" promjenu u svom životu. Svoju praksu kao student strojarstva sam obavljao na institutu IFK (Institut für Feuerungs- und Kraftwerkstechnik) koji se bavi istraživanjima vezanim uz pravilno sagorijevanje materijala, proizvodnje sintetičkog plina te konstruiranja reaktora za termoelektrane. Inače istoimeni institut nalazi se na sveučilištu u Stuttgartu. Moja zadatak kao praktikantu bilo je asistiranje dvojici glavnih inženjera Heiku Holzu i Danielu Schweitzeru u održavanju eksperimentalnih reaktora (Magnus, Diwa i Elwira) što sam uspješno obavljao tijekom tri mjeseca moje prakse. Živio sam u blizini radnog mjesta okružen studentima iz svih krajeva svijeta. Možda bi nekome bilo čudno svaki dan dijeliti životni prostor s ljudima iz Brazila, Švedske, Italije, Argentine, Australije, Španjolske, Belgije, SAD-a, Makedonije, Srbije, ali to i jeste ljepota koju pruža članstvo u IAESTE-u. Naučiti njihove običaje, navike, probati njihovu hranu, učiti druge jezike, je jedno veliko iskustvo koje se ne može nadomjestiti.
Isabella: Moja praksa je trajala 7 tjedana i bila je iskustvo koje neću nikad zaboravit. Prvi tjedan je bilo jako teško naviknuti se da skoro nitko u gradu ne razumije engleski i da ako želim nešto pitati, moram se sporazumijevati 'i nogama i rukama', ali vremenom sam se navikla na to, čak mi je postalo zabavno. Provodila sam mnogo vremena s ostalim studentima na razmjeni, kojih je u Łodzu, bilo više od 70. Konstantno sam putovala i stekla samostalnost koja se može naučiti samo kada odete u nepoznato.
Kakav život mladima pružaju gradovi u kojima ste bili?
Ivana: Grad u kojem sam živjela tijekom obavljanja stručne prakse, Müncheberg, je tipični, mali, njemački gradić. Meni je najviše odgovarao jer sam imala mir, te unatoč izbjegličkoj krizi koja se odvijala tijekom mog boravka u Njemačkoj nije bilo nikakvih incidenata koji su se možda događali u većim gradovima. U svakom slučaju, kada god smo željeli zabavu i druženje s ostalim praktikantima uvijek smo mogli otići do Berlina koji je svega pola sata vožnje vlakom.
Marko: Kako sam već rekao da sam praksu obavljao u Stuttgartu, mislim da taj grad ne treba posebno predstavljati i ne trebam reći koliko mi se svidio život u tom gradu. Kao zaljubljenik u automobile mogao sam reći da sam mali dio života proveo u kolijevci automobilske industrije. Stuttgart je relativno veliki grad, a opet ne prevelik i prometno odlično povezan kako u samom gradu tako i s drugim gradovima u blizini (Munchen, Strasbourg, Karlsruhe itd). Iako sam došao sam na praksu, vrlo brzo sam se počeo družiti s kolegicama i kolegama iz Makedonije i Srbije, te sam ubrzo pronašao Hrvatsku zajednicu u Stuttgartu tako da se uopće nisam osjećao stranac iako sam bio u Njemačkoj. Za taj grad imam samo riječi hvale i nadam se ponovnom povratku.
Isabella: Łodz je grad koji ima 750.000 stanovnika, od čega je jako mnogo mladih koji bude grad. Studentima se pruža mnogo mogućnosti za odlazak na razmjenu, praktična iskustva, ali i za izlaske i provod. Mladi su općenito perspektivniji i više socijalno aktivni nego studenti u BiH.
Za kraj, koja je vaša poruka studentima koji razmišljaju o odlasku na plaćenu praksu?
Ivana: Prije polaska sam bila jako nervozna, ali sad kad gledam na to, shvaćam koliko sam sreće imala što sam dobila takvu priliku. Vrijeme prolazi, a ovakvo iskustvo će mi ostati zauvijek u sjećanju. Svakako bih svima preporučila da ulože malo truda i vremena jer će se višestruko isplatiti! Ne samo brojnim životnim iskustvima nego i divnim prijateljstvima koja ćete stvoriti usput.
Marko: Moj savjet studentima koji dobiju priliku za praksu je da ne razmišljaju previše, nego da spakiraju prtljagu i otputuju. Neće se kajati sigurno.
Isabella: Iskoristite priliku koja vam se pruža jer praksa u drugoj državi dat će vam mnogo zadovoljstva i životnog iskustva. Izađite iz dosadne svakodnevice i skočite u nepoznato!
