Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

Priča o maloj Bosanki među ‘nevidljivom djecom kalifata’

25. travnja 2019. u 09:30 0 komentara 338 prikaza

Prvog ožujka Samra iz Sarajeva dobila je poruku od kćeri Ilde.

- Danas sam malo šišala Iman, slaba joj kosica pa da joj malo napravim oblik - napisala je, između ostalog, 29-godišnja Ilda iz mjesta Baguz u istočnoj Siriji, posljednje enklave takozvane Islamske države. Bit će to, ispostavit će se, posljednja poruka kćeri iz Sirije majci u Sarajevu.

Nevidljiva djeca kalifata

Četverogodišnja djevojčica Iman kći je Ilde i Aldina Alibašića iz Sarajeva. Alibašić je poginuo u Deir-ez-Zoru početkom 2019. godine, boreći se na strani tzv. Islamske države. Rođena je u siječnju 2015. godine u Manbidžu, u Siriji. Danas Iman i stotine druge djece u kampovima u Siriji zovu “nevidljivom djecom kalifata”.

Nakon poruke 1. ožujka nastupila je tišina. Samrin odgovor netko je pročitao osam dana kasnije.

Poslije toga od Ilde, do danas, ništa, kaže Samra za Radio Slobodna Europa (RSE), dok pokušava naći točne informacije o tome što se zapravo dogodilo njezinoj kćeri i gdje je njezina unuka.

U međuvremenu, različite informacije su nalazile put do Samre. Prvo su pojedini bh. mediji objavili kako je Ilda, zajedno s Iman i jednogodišnjim sinom te svekrom i svekrvom (Behudinom i Indirom Alibašić), izašla iz Baguza i odvedena u najveći kamp koji kontrolira kurdska administracija “Al-Hol”, kod grada Hasaka.

- Ja sam se tad obradovala, ponadala sam se da će iz tog kampa ipak jednom doći i kući. Skoro smo pa slavili, bili smo radosni. Mislila sam kako ću ih zagrliti, držati u svom naručju nakon toliko godina. Sve što svaka majka želi jest da se nikad ne odvaja od svoje djece, da im pruži ljubav - priča Samra.

Onda su stigle drukčije vijesti. Žene podrijetlom iz Bosne i Hercegovine koje su odvedene iz Baguza u kamp “Al-Hol” napisale su u rijetkim porukama svojim članovima obitelji kako je Ilda poginula, a uz nju i njezin jednogodišnji sin, svekar i svekrva.

Napisale su da su oni među onima koji su nastradali u Baguzu tijekom bombardiranja.

Joelle Bassoul, regionalna menadžerica za medije iz “Save The Children” organizacije koja djeluje u tri kampa u sjeveroistočnoj Siriji, kaže da bi djeca, posebno bez roditeljskog skrbi, trebala biti prioritet kad je riječ o repatrijaciji u zemlje podrijetla.

- Zabrinuti smo za dobrobit djece, ta djeca nisu odgovorna za posljedice svojih roditelja. Svako dijete bi trebalo imati jednaka prava i mogućnosti. Pozivamo zemlje da repatriraju svoje državljane, da se posvete rješavanju pitanja djece bez roditeljske skrbi kojih je u Al-Holu 335, prema podacima UN-a. Ona su žrtve rata i ne smiju biti kažnjena za bilo što - rekla je Basol.

Humanitarni radnici sreću se s ozbiljnim traumama kod djece. Iz “Save the Childrena” kažu da im je neophodna psihološka pomoć, ali i da se čim prije sklone od sredine u kojoj su bili izloženi nasilju.

Dodala je da djeci treba mirna i sigurna okolina.

- Djeca moraju imati pristup normalnoj psihološkoj pomoći, a to nemaju ni sirijska djeca, a kamoli djeca stranih državljana. Jedini način da ova djeca ostvare svoja prava jest u njihovim domovinama.

Pitanje je što su sve djeca proživjela, pokazuju znakove psihičke nestabilnosti, oni se moraju oporaviti od onoga što su vidjela i doživjela. Posebno je teško s djecom bez roditelja, njima je jako teško pomoći. Imamo situacije da je npr. jedna žena iz neke europske zemlje sa sobom uzela nekoliko djece različitih nacionalnosti, neka od njih ne znaju arapski ni engleski, ne znamo čak ni odakle, ne možemo utvrditi koje su nacionalnosti i što se s njima zapravo dogodilo - kazala je Basol.

Repatrijacija

Utvrđivanje identiteta ove djece je skoro nemoguće u ovom trenutku jer u dijelu gdje su kampovi, koje kontroliraju kurdske snage, nema veleposlanstava ni konzularnih predstavništava, zato iz humanitarnih organizacija apeliraju da se zemlje podrijetla uključe i počnu proces repatrijacije svojih državljana i djece od kojih su mnoga rođena u Siriji.

Dosad su zemlje bile spore u repatrijaciji državljana, a neke su odbile prihvatiti ljude koji su otišli u Siriju i Irak. Izuzetak je Kosovo koje je iz Sirije repatriralo 110 ljudi, od kojih četvero boraca, 32 žene i 74 djece. Vraćeno je još devetero djece koja su izgubila roditelje u ratu.

Osim Kosova, Njemačka je prihvatila više od desetero djece i Francuska petero siročadi. Prema nekim izvorima, najmanje četvero djece bosanskih državljana je u Al-Holu bez roditeljske skrbi te još dvoje djece žene podrijetlom iz BiH koja je živjela u Austriji. Agonija obitelji poput one koju proživljava Samra je sve teža, kako kažu, jer nemaju nikakvih službenih informacija niti se imaju kome obratiti.

- Jednostavno ne mogu vjerovati. Isplačem se, odjednom tajac. Ne znam što misliti. Brinem se za to dijete, s kim je, boli li je što, nedostaju li joj roditelj, ne zna jezik, ona zna bosanski, ne zna arapski. Što dijete od četiri godine... ne znam. Sutra bih išla tamo, ali što onda. Ne znam. Visim u zraku, ništa ne znam - kaže Samra koja, u slučaju da je istina da joj je kći poginula, želi makar unuku vratiti u BiH.

Samra se obratila Međunarodnom odboru Crvenog križa. Pisala je o Iman i Ildi te o informacijama koje je dobila o tome da je Iman sa ženom iz Sirije.

- Nadam se kako će netko nešto javiti, da će naći Iman ili Ildu, ako je živa, ako je u nekom od kampova. Rekli su da su moja pisma proslijedili u Siriju - kazala je.

U razgovoru s Elmirom Camićem iz Međunarodnog odbora Crvenog križa u Sarajevu, doznali smo da je samo u kampu Al-Hol više od 74.000 ljudi, od toga 60.000 njih je stiglo u posljednja tri mjeseca, 90 posto su žene i djeca.

- U kamp dolaze jako iscrpljeni, izgladnjeli, istraumatizirani često, čak i ranjeni. Humanitarna situacija je jako loša. Kapaciteti za smještaj već odavno nisu dovoljni, obitelji s djecom moraju spavati pod otvorenim nebom. Prema nekim informacijama, već desetaka djece je umrlo zbog ovakvih uvjeta i neadekvatne njege. Posebno smo zabrinuti za djecu bez roditeljske skrbi, a njih je nekoliko stotina. Djeca su najmanje kriva za bilo što što se dogodilo i zaslužuju iskrenu i poštenu mogućnost za integraciju u društvo.

To zahtijeva ozbiljan i stručan pristup i bilo kakva dehumanizacija ili stigmatizacija je možda najveći izazov po tom pitanju. Mi iz Međunarodnog odbora spremni smo pružiti stručnu pomoć tamo gdje je ona potrebna i moguća - kaže Camić.

Bosna i Hercegovina se s pitanjem povratka bh. državljana suočila tijekom 2018. godine, kada je i najavljeno formiranje koordinacijskog tijela pri Vijeću ministara zaduženog za povratak bh. državljana koji su ili u zarobljeništvu ili u kampovima za žene i djecu. Dosad je u BiH deportiran jedan bh. državljanin. Riječ je o Ibri Ćufuroviću koji je u zatvoru na sjeveru Sirije bio 17 mjeseci.

O djeci i ženama se ne govori iako je u kampu Roj na sjeveru Sirije je, pretpostavlja se, oko 31 bh. državljanin. U najvećem kampu Al-Holu su 43 žene s djecom iz BiH. Još četvero djece je bez roditeljske skrbi. Jedna od njih mogla bi biti djevojčica Iman.

Iman na arapskom znači vjerovanje i dok, kako kaže, dnevno stotinu puta gleda djevojčicu, na jednoj fotografiji nasmijanu, na drugoj ozlijeđenu i preplašenu, njezina baka Samra u Sarajevu čvrsto vjeruje kako će pronaći Iman i, ako je istina ono što je čula o smrti Imanine majke i mlađega brata, barem nju čim prije dovesti na sigurno.•

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.