Iako je kormilo lošim izbornim rezultatom oštećenog SDP-a preuzeo aktualni predsjednik Vlade FBiH Nermin Nikšić, rezime subotnjeg, izvanrednog stranačkog sabora mogao bi se sročiti u tri riječi: “Poslije Lagumdžije, Lagumdžija”. Zašto? Zato što je Nermnin Nikšić jedan od onih SDP-ovih kadrova, od kojeg je teško očekivati kako će napraviti radikalni zaokret od politike svog dojučerašnjeg stranačkog šefa Zlatka Lagumdžije, kojem duguje sve što je u političkoj karijeri napravio. Uz Damira Hadžića, najbliži Lagumdžijin politički i osobni prijatelj je upravo Nermin Nikšić. Iako Nikšić, po svom političkom habitusu, nije konfliktna, nego pomirljiva osoba, njegov dolazak na čelo SDP-a BiH sabotirala je inicijativa o ujedinjenju bh. ljevice. Teško da će Željko Komšić i ostali SDP-ovi disidenti, koji su upravo zbog Lagumdžije otišli iz te stranke i osnovali Demokratsku frontu (DF), o ujedinjenju razgovarati s glavnim Lagumdžijinim čovjekom. Umjesto ujedinjenja ljevice, ako budućnost potvrdi da Nikšić i dalje “drži kurs” koji je držao Lagumdžija, u SDP-u moglo bi doći do osipanja i frakcionaštva unutar SDP-a. Od toga će najveću korist imati Komšić i njegov DF, naravno, ako u institucijama vlasti budu stranke kompromisa i reformi, a ne stranke konflikta i degradacije. Ako DF svoj mandat protrati kao SDP, onda je blok kakve-takve ljevice mrtav. Na Nerminu Nikšiću je velika odgovornost. SDP treba vratiti u gabarite istinske socijaldemokracije koje u postdaytonskoj BiH nikada nije niti bilo.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”