Komemoracija o 28. godišnjici stradanja Plehana upriličena je u četvrtak, 2. srpnja u župi sv. Marka na Plehanu u Bosanskoj Posavini.
Misu je tom prigodom predvodio gvardijan fra Anto Tomas, a suslavili su domaći i svećenici iz okolnih župa: fra Zlatko Matanović, fra Anto Zrakić, fra Blažen Lipovac, fra Jozo Puškarić, fra Mladen Jozić, fra Franjo Dalibor Stjepanović, vlč. Mato Marijić, vlč. Antonio Čutura, vlč. Jozo Batinić, vlč. Ivan Ravlić, fra Jozo Gogić i fra Ivan Ćurić. Slavlje je pjevanjem animirao fra Ivan Marić, derventski dekan, piše Nedjelja.ba.
Podsjetivši na stradanje plehanske crkve i samostana, koje se dogodilo 2. srpnja 1992. i svih zala koja su se događala poslije, fra Anto je u prigodnoj homiliji naglasio kako na ovoj misi žele na poseban način moliti za ljude koji u sebi nose zlo i to pokazuju ubijanjem čovjeka, prirode, crkava... i ne žele se obratiti, da ih Božja ljubav dotakne te prestanu rušiti sve ono što je dobrotom i mirom sagrađeno.
„Miniranje crkve 2. srpnja 1992. bila je tužna vijest, napose onima koji su to gledali. Zato ubilježite ovu svetu misu u svoje srce, u svoje dnevnike, razgovarajte i vidite pobjedu Gospodnju, Božji dar što danas možemo biti u ovom svetom hramu. Hvala Gospodinu što ni u kojoj situaciji ne ostavlja dobroga čovjeka. Isus nas uči što nam je činiti i raditi da budemo pobjednici. Vi ste danas pobjednici nad zlom i smrću, dokaz ljubavi koju nam Bog dariva“, ustvrdio je fra Anto.
Govoreći o projektu Plehan – ponovno rađanje koji je vodio pok. fra Andrija Zirdum, a svjestan kako je sve ono materijalno moguće ponovno sagraditi gvardijan je pozvao Plehančane i predstavnike društveno-političkih vlasti da pomognu u dovršenju uređenja nove crkve, gradnji samostana i muzejsko-galerijskog prostora kako bi Plehan ponovno zasjao kao vjersko-kulturno središte kakvo je bio i prije posljednjega rata, u kojem će franjevci obavljati povjerenu im pastirsku službu. Iskazao je i svoju otvorenost svakoj novoj ideji.
„Plehan je mjesto duhovnosti, kulture i snage, mjesto u kojem biste vi, vaša djeca i unuci trebali osjetiti radost života. Trebaju nam ovdje dobri franjevci koji će vas primati i ovdje živjeti u sigurnosti bez stresnih trenutaka. Vašim dolaskom na ovu svetu misu u posebnim uvjetima pandemije pokazali ste svoju konkretnu ljubav za Plehan. Hvala vam na tome“, poručio je fra Anto kako svojim Plehančanima tako i vjernicima koji su hodočastili iz župa: Foča, Cer, Žeravac, Koraće, Kulina, Potočani, Odžak i Svilaj.
Među 60-ak nazočnih bili su i izvođač radova u crkvi Stipo Lucić, čiji djelatnici ovih dana postavljaju kamene ploče u crkvi, izvođač radova na samostanu Anto Jurišić, te predstavnici društveno-političkih vlasti. Sa svojim predsjednikom Nihadom Alićem nazočili su bili i predstavnici udruge Koraci mira iz Odžaka. Uz ostalo, oni su Plehanu darovali pano sa slikom stare plehanske crkve. Također, nazočni su bili i predstavnici ZK-a Žeravac, HKUD-a Tamburica Koraće i KUD-a Brodski biseri, kao i prijatelji samostana Plehan iz Osijeka: Marko Bagarić i Hrvoje Zovko, koji su samostanu darovali dvije knjige o stradanju Hrvata u posljednjem ratu u BiH.
Kako zbog pandemije nisu mogli doći svi članovi Odbora za obnovu franjevačkog vjersko-kulturnog središta Plehan, te nije održana planirana otvorena sjednica, nego su neki od sudionika uz zajednički ručak iznijeli svoje planove o daljnjoj obnovi ovoga kraja, obećavši pri tom i materijalnu pomoć.
Podsjetimo, franjevačku crkvu Sv. Marka na Plehanu srpska je vojska, nakon što je zauzela Plehan, 2. srpnja 1992. s dvije tone eksploziva minirala. Prilikom miniranja stradao je i samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo.
Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja, misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, te mole da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još doživljava.
Inače, u plehanskoj je župi prije rata živjelo 8 120 Hrvata katolika, a danas ih tu živi svega 90-ak, uglavnom starijih i nemoćnih.
