Nešto više od mjesec dana trebalo je međunarodnoj zajednici da nakon proglašenja Hrvatske samouprave, uz najvažniji blagoslov tadašnje američke administracije, odobri tenkovsku reviziju Hercegovačke banke i njezino nasilno gašenje početkom travnja 2001. godine. Tim potezom zapravo je označen i ključni udarac hrvatskoj pobuni u Bosni i Hercegovini zbog prethodnog nasilnog izbacivanja iz vlasti te realizacije projekta izgradnje države nacije, a koji je pak svoju smrt doživio prošle godine kada je aktualna američka administracija oglasila završetak ovoga projekta.
Probni baloni
Hercegovačka banka bila je kolateralna šteta više politike iako nije postojao nijedan opravdani razlog za njezino uništenje. A o čemu su se mjesecima, očito, puštali probni baloni u "neovisnim medijima" u Hrvatskoj kao priprema ovoga obračuna. Najzvučnija tvrdnja o 54 milijuna kuna, koja je onda prerasla u tvrdnje o markama koje su navodno bile namijenjene razvojačenim braniteljima HVO-a u banci pokazala se teškom izmišljotinom, donosi portal Večernjeg lista BiH. No, poslužila je svrsi kako bi se pozornost Hrvata tada usmjerila prema "korumpiranom" hrvatskome vodstvu, a skrenula s pljačke kojoj je bio cilj ugušiti pobunu s izlaskom vojnika iz vojarni nakon odluka Hrvatskog narodnog sabora, zatim Hrvate financijski oštetiti te u konačnici olakšati ulazak tadašnje konkurencije iz Austrije, visokokorumpirane Hyppo banke i Raiffeisena. Osim tek dviju nagodbi koje su se odnosile na marginalne "prekršaje" u poslovanju, ni jedan krimen nije utvrđen u poslovanju Hercegovačke banke. A o tome najbolje govori činjenica kako nitko od članova uprave banke ili nadzornih tijela nikada nije odgovarao pred pravosuđem. Zbog toga je nevjerojatno da je netko "zamračio" milijune maraka, o čemu se stalno ponavljalo iz medijskih kutija, a da nitko u vodstvu banke ništa o tome nije znao. Formalno je sve poteze odobrio tadašnji visoki međunarodni predstavnik Wolfgang Petritsch, koji je godinama objašnjavao što se zapravo događalo. Čak iako je u nedavno objavljenoj raspravi kazao kako je trebalo uspostaviti treći entitet, sve je stavio u kontekst prosvjeda, Hercegovačke banke i smjene tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva Ante Jelavića, piše Večernji.ba.
Prema dokumentu razgovora koji je Petritsch imao s profesorom Sumantrom Boseom u Ženevi, prisjetio se da ga je kriza natjerala da smijeni Antu Jelavića, hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva BiH (koji je u to vrijeme bio i predsjednik HDZ-a BiH). Petritsch je rekao da mu je Jelavić osobno bio simpatičan, ali da ga je morao ukloniti s izabrane funkcije jer je Jelavić "pokušavao uspostaviti treći (hrvatski) entitet u BiH."
Petritsch je u kontekstu Hercegovačke banke dalje ustvrdio da je "fond izvan proračuna bio smješten u hrvatskom Ministarstvu obrane u Zagrebu", slao novac u Hercegovačku banku radi raspodjele na oko 200 dužnosnika HDZ-a BiH na različitim razinama, vjerojatno radi podrške paralelnim institucijama "Herceg Bosne", de facto trećem entitetu. Gojko Šušak, hrvatski ministar obrane od 1991. do svoje smrti 1998., bio je rodom iz Hercegovine i povjerljivi suradnik Tuđmana, čija je smrt bila široko oplakana među Hrvatima u Mostaru i zapadnoj Hercegovini, naveo je pak u svojoj opaski Bose. Ključni dio je konačno priznanje Petritscha oko te operacije. Priznao je da je akcija protiv Hercegovačke banke bila "traumatična", a mnogi obični građani Hrvati u BiH izgubili su svoju štednju u tom procesu, ali je ustvrdio da je bila "nužna." Time je zapravo sugerirao da međunarodna zajednica nije mogla na drukčiji način slomiti otpor Hrvata kroz Hrvatsku samoupravu. A istina je kako su preko Hercegovačke banke i Hercegovina osiguranja isplaćivane naknade vojnicima koji su iskazali neposluh protuhrvatskoj vlasti Alijanse. Onoga trenutka kada su blokirani računi banke, dogodio se i raspad ove pobune. Zanimljivo je da je američka bankarica Toby Robinson, koja je dovedena na čelo prinudne uprave te jedno vrijeme pokušavala čak prodati banku, na kraju shvatila kako se radilo o jednoj velikoj, nepotrebnoj pljački. U jednome od posljednjih intervjua, koji sam i osobno napravio za izdanje Večernjeg lista, prekinula je snimanje, zapalila cigaretu i zamolila da ga preskočimo. A pitanje se odnosilo na informacije koje je dobila od stranih obavještajaca, prije svega britanskih, oko "kriminala" u banci.
Ekonomska kralježnica
Dvadeset i pet godina kasnije Hercegovačka banka još uvijek postoji. Barem u fazi likvidacije. Nisu razriješene ni sve obveze prema povjeriteljima, a deseci milijuna temeljnoga kapitala, kao i novac zarobljen od javnih fondova, pa i privatne štednje, ostali su nedirnuti. Nejasna je ostala pozicija Naftnog terminala u Dretelju, koji je banka preuzela na temelju dugovanja kompanije Monitor, no u međuvremenu se uključilo i Pravobraniteljstvo BiH koje je zaustavilo proces njegove prodaje. Čak i unatoč svemu te prisilnom gašenju, Hercegovačka banka je bila i ostala primjer iznimno uspješnog poslovnog projekta. Međunarodna zajednica je 2001. godine planirala ugasiti još nekoliko uspješnih poduzeća kako bi slomila otpor Hrvata. No, na kraju su stali. Ne samo zbog toga što se smatralo da su Hrvati dovoljno kažnjeni, nego zbog toga što su tadašnji vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, ali i mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić svjedočili u američkom Kongresu, nakon čega su napadi zaustavljeni. Hercegovačka banka jest bila ekonomska kralježnica Hrvata, njezinim gašenjem pokušalo se ovaj narod slomiti. No, njegova otpornost i upornost pokazale su da je Hercegovačka banka bila samo epizoda.
Otvori KEKS Pay
