Proizvođači u Istočnoj Bosni nalaze se na rubu opstanka. Peradarstvo se gasi u tišini, radnici završavaju na evidenciji nezaposlenih, a apele za pomoć, kako tvrde, nitko ne čuje. Mnogi razmišljaju o napuštanju svojih ognjišta. Ekipa BHRT posjetila je povratnike u Srebrenica, Milići i Konjević Polje, koji otvoreno pitaju zašto nigdje nisu poželjni.
„Vratili su se na svoja ognjišta. Pokrenuli proizvodnju i samo žele živjeti od vlastitog rada. Međutim, bezuspješno. Nemaju podršku ni s jedne razine vlasti i egzistencija im je dovedena u pitanje“, navodi se u prilogu.
Farma Mušana Durakovića nekada je bila nada za povratnike u Srebrenici. Zapošljavala je osam stalnih radnika i još 25 povremeno angažiranih. Kapacitet je iznosio 60.000 pilića, a planirano je i širenje djelatnosti. Danas su vrata zatvorena, radnici su na birou, a obitelji bez prihoda. Prije četiri mjeseca požar je pričinio štetu od oko 300.000 maraka, ali, kako kaže Duraković, pomoć nije stigla.
„Na par mjesta slali smo dopise, ali nije bilo sluha nizašto. Nije se nitko udostojio doći ovdje. Svi su otprilike znali“, kaže Mušan Duraković, peradar iz Srebrenice.
Požar je, dodaju proizvođači, bio samo kap koja je prelila čašu. Već duže vrijeme suočavaju se s poskupljenjima, neadekvatnim otkupnim cijenama i izostankom sustavne podrške sa svih razina vlasti.
„Kupovali smo i hranu iz Federacije, pile, vraćali gotov proizvod u Federaciju, a Federacija nema sluha za nas. Imali smo mi i par sastanaka sa nekim od ministara, jednostavno ljudi kažu nemaju osnove ni da nam pomognu ni bilo što“, ističe Duraković.
Murat Avdić iz Milića, čija farma broji 20.000 pilića, navodi da su poticaji u Republici Srpskoj minimalni i da su ove godine dodatno smanjeni. Kao jedino rješenje vidi ostvarivanje prava na podsticaje iz Federacije.
„Ako se ništa ne poduzme u narednih nekoliko mjeseci, mi ćemo sazvati press konferenciju i reći da smo sve zatvorili. Mi smo pokušali, nismo uspjeli, vidjet ćemo gdje ćemo dalje. Ne bih volio to da se dogodi, mi moramo mijenjati drugu lokaciju. Ne možemo opstati“, poručuje Murat Avdić.
Sugovornici podsjećaju da je na ovom području nekada poslovalo 15 farmi, dok je danas aktivno tek pet, uz neizvjesnost koliko će još opstati. Muharem Beganović iz Konjević Polja peradarstvom se bavi dva desetljeća i kaže da je kapacitet podigao na 20.000 pilića, ali da budućnost ne vidi.
„Uspjeli smo podići taj kapacitet na 20.000 pilića. Ja sam otac dvoje djece, imam suprugu. Ne znam što bih vam rekao, već razmišljam da sve pogasim, ne vidim budućnost u ovom poslu“, navodi Beganović.
Zaboravljeni i prepušteni sami sebi, povratnici pitaju do kada će biti taoci entitetskih podjela i političara koji, kako kažu, tek povremeno svrate radi fotografiranja. Tko će zaštititi one koji su već jednom izgubili sve, a sada ponovno ostaju bez egzistencije, pitanje je koje zasad ostaje bez odgovora.
Otvori KEKS Pay
