“Bijelim drumom drumujem, skitač bez lijeka i idem tamo gdje me oči vode. U misao, u riječ, u pjesmu, u čovjeka i jednom ću tako i u smrt da odem. Ako i umrem! E, neka!” Te riječi napisao je Ivan Grubišić Ogi. Kako napisa, tako i učini. Napustio nas je sa 62 godine života. Za žitelje njegove Bobanove Drage i Gruda dovoljno bi bilo napisati da je preminuo Ogi i znali bi o kome se radi.
Više od prosječnog
Ali njihov Ogi bio je puno više od nekog prosječnog. Pripadao je skupini intelektualaca koji su stvarali 1984. godine enigmatski klub Ero koji je, kako kolega Petar Grubišić jednom napisa, okupljao sastavljače, rješavače i ljubitelje enigmatike, a među utemeljiteljima bio je i mladi intelektualac, tada 25-godišnji Ivan Grubišić Ogi. A da će biti genijalac, znalo se već dvije godine prije, kada bivšu državu trese kriza s nestašicom goriva. Tada Ogi piše kultnu pjesmu koja će kasnije postati himna poljoprivrednika “Poljoprivredni blues”. I danas mnogi dobro pamte, bivšu je državu tresla nestašica svega, kave, ulja, deterdženta i kozmetike. Zna se koliko su Hercegovci osjetljivi na te stvari, a uz to, svaki auto imao je pravo na 40 litara benzina mjesečno. To je bila mizerija za automobil, ali još gore, trebalo je benzina i za frezu. U toplim proljetnim mjesecima ljudi su bili nervozni, trebalo je raditi u polju. Sve to gledao je mladi intelektualac, uzeo papir i počeo zapisivati. “Kad u frezi nema goriva, kako obrati zelen, kad u frezi nema goriva, poljoprivredni melem... jer za otić’ u polje treba imati volje, a volje nemam ja... na prozoru stojim i zvjezdice brojim, pušim pikavce i slušam zrikavce i pjevam poljoprivredni blues...” Poslije je tu pjesmu na Melodijama Mostara izvela grupa Express.
Golman i pomoćnik trenera
Devedesetih prošloga stoljeća otišao je u Domovinski rat, a nakon što je sve završilo, i u Njemačku baviti se, a čime drugim nego nogometom jer Bobani su nadaleko poznati po tome. Bio je nogometni vratar u nižim ligama i pomoćnik trenera. I onda se vratio u svoju Bobanovu Dragu, tu proveo posljednje godine života, napisao još nekoliko pjesama koje će, vjerujemo, ugledati svjetlo dana i ovog tjedna zauvijek otišao “zasvirati” neki “nebeski blues”.