Pravoslavni vjernici, nakon razdoblja korizme, danas svetkuju blagdan Uskrs. Malobrojna je, ali hrabra srpska pravoslavna zajednica u dolini Neretve, koju predvodi vladika Grigorije Durić. Po mnogočemu je taj episkop nesvakidašnji. Otvoren je za iskreni dijalog, a istodobno ne ublažava surovu stvarnost.
Nedavno je objavljeno jedno istraživanje po kojemu se mladi iz zemalja Europske unije sve manje identificiraju kao kršćani. S druge strane, iz Europe, barem one kršćanske, stižu upozorenja kako su migranti njezina najveća opasnost. Kako gledate na ta iskušenja i bojite li se da Europa zapravo izjeda sama sebe i gubi te kršćanske korijene?
- Mogli bismo reći kako je zabrinutost, iako po sebi neugodan osjećaj, u ovom slučaju realna, ali i potrebna. Ne bih se mogao složiti s onima koji su pesimisti u pogledu Europe i njezina kršćanskoga identiteta do te mjere da vjeruju kako se on gubi. Mogao bih se, međutim, složiti s onima koji izražavaju svoju zebnju. Spomenuti problem mogli bismo sagledati i iz druge perspektive. Val izbjeglica koji s istoka dolazi u Europu možda govori upravo o njezinu kršćanskom karakteru koji omogućuje da ljudi različitih kulturnih i vjerskih profila mogu baš u toj i takvoj Europi pronaći mjesto za zajednički život i rad. Po mom dubokom uvjerenju, kršćanstvo ima sposobnost preobražavati se i uvijek ponovno oživljavati, slično kao što možemo vidjeti da se događa u prirodi, u proljeće poslije zime. Opasnost od gubljenja kršćanskoga identiteta, dakle, ne može dolaziti izvana zbog prisutnosti drugih i drugačijih, nego samo iznutra ako mi nismo u dovoljnoj mjeri kršćani.
Mogu li razne kušnje prodrmati i prvake istočne i zapadne Crkve da rade na ponovnom jedinstvu?
- Iskušenja su uvijek prisutna, ona nas ponekad mogu prodrmati i pokrenuti, a nekad sasvim paralizirati. Ne bih volio da iskušenja, tj. prijetnje od drugoga i drugačijega, budu glavni razlog koji nas potiče na ponovno jedinstvo, već bih volio da nas na to potiču Kristova riječ i Njegova zapovijed o ljubavi. S tugom je moguće pretpostavit i kako nam se može dogoditi da prekasno shvatimo kako smo imali priliku i vremena činiti ono što nam evanđelje zapovijeda, a da smo to vrijeme protratili u međusobnim razmiricama.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH
