Božićna čarolija budi veselje u svakome od nas bez obzira na dob. Božić je najbolje vrijeme za dijeliti nade i snove kao obitelj i divna prilika za cijeniti dobrotu u svakome te blagoslove koje imamo u životu. Svima nama za Božić je najvažnije provesti ga u krugu sretne, zdrave i vesele obitelji u okrilju toploga doma. Nažalost, mnogi nemaju tu mogućnost. No, jednoj će obitelji ovi blagdani biti posebno sretni, piše Večernji list BiH.
Naime, zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, peteročlana obitelj Ivice i Danijele Vidačak iz Kruševa kod Mostara nakon 22 godine podstanarstva prvi put Božić dočekuje u svom toplom domu. Mnogi će reći da deseci tisuća obitelji u podstanarstvu žive desetljećima, međutim, ova je po mnogočemu posebna. Naime, osim loše materijalne situacije, od pet članova, troje je bolesno.
Podstanarstvo i bolesti
Danijela boluje od epilepsije (grand mal), dok istu dijagnozu ima i dvoje mlađe djece - Ivana i Danijel, a osim toga, oboje imaju i smetnje u razvoju koje se manifestiraju u ometenom govoru te težem zaostatku psihomotornih funkcija. Majka i djeca trpe česte epileptičke napade te su pod stalnom terapijom, a o njima se godinama brine otac Ivica koji, uz sve nedaće, financijski mora osigurati obitelj te starija kći koja je uspješna studentica treće godine biologije i kemije na mostarskom Sveučilištu. Ivica i Danijela vjenčali su se 1999. godine, kao mnogi mladi bračni parovi zajednički život počeli su u podstanarstvu u Mostaru. Godinu dana kasnije na svijet je stigla najstarija kći Lorena i sve je slutilo da je pred njima lijep i sretan život. Obitelj je tri godine živjela u Mostaru, a nakon što je Ivica dobio posao u Čapljini, preselila se u taj gradić, gdje je dobila još dvoje djece - Ivanu (2003.) i Danijela (2005.), nažalost, oboje s posebnim potrebama i teškim problemima u razvoju. Nakon sedam godina obitelj se vraća u Mostar, djeci je potrebna stalna pomoć liječnika, defektologa, logopeda... te škola za djecu s poteškoćama u razvoju. Otac je teško mogao obitelji osigurati egzistenciju i brinuti se o tri bolesna člana. Uz to, trebalo je platiti najamninu za stan. Na sreću, podršku, ali i materijalnu pomoć pružali su mu ujaci, ali i ostala rodbina, plaćali stanarinu te pomagali djeci. Međutim, najmlađi ujak Mario shvatio je da za tu obitelj podstanarstvo nije dugoročno rješenje te na Badnji dan 2017. godine odlučuje da će dati sve od sebe kako bi obitelji sagradio kuću za trajno zbrinjavanje. Za sve je njegov plan bio neostvariv, međutim, nije odustao od onoga što je zamislio i 2019. godine počinje izgradnja kuće u Kruševu. Cijeli projekt bio bi teško ostvariv bez ogromne pomoći šire obitelji, prijatelja, ali i velikog broja hercegovačkih tvrtki, udruga i ljudi dobre volje. Donacije su stizale sa svih strana, a gradnja kuće brzo je napredovala. Dom za obitelj završen je i potpuno namješten ove godine. Uz sve nedaće koje ih prate, više se ne moraju brinuti hoće li u budućnosti moći osigurati najamninu i završiti na ulici. Neizmjerno su zahvalni svima koji su im pomogli. - Nakon 22 godine podstanarstva i preseljavanja iz stana u stan, prvi Božić dočekujemo u svojoj kući. Veliko je ovo olakšanje i ogroman nam je teret skinut s pleća. Želimo zahvaliti svima koji su nam pomogli na bilo koji način, bilo materijalno, bilo radom na izgradnji kuće ili donacijama u materijalu. Netko je pomogao više, netko manje, ali pomogli su koliko su mogli i od srca im hvala uime cijele obitelji. Ovom prilikom želim im zaželjeti sretan Božić, mnogo sreće, zdravlja i uspjeha u životu i radu. Svima koji mogu pomoći onima koji se nalaze u teškim životnim okolnostima, u kakvima smo se i mi našli, poručujem da pomognu koliko mogu jer, kad se udruži veliki broj ljudi, i njihovo malo može na kraju napraviti čudo, kao što se dogodilo nama - kazao je Ivica.
Problem s prijevozom
Nažalost, obitelj se našla u novom problemu. Djeca su učenici Srednje ugostiteljske škole u Mostaru, a posljednjih mjeseci nastavu ne pohađaju jer im prijevoz ove školske godine nije osiguran. Djece s istim potrebama u okolici nema, a otac ih zbog posla ne može voziti u školu te je organizirani prijevoz za njih dvoje jedino rješenje. Obećanja je mnogo, ali konkretnih pomaka nema. Nadaju se da će i ovaj problem, uz pomoć Grada Mostara i udruga koje skrbe o ovakvoj djeci, iznaći rješenje. Ušli smo u za mnoge najljepše vrijeme godine - božićno doba i vrijeme darivanja, veselja i sreće. Posljednje dvije godine pokazale su nam kako je sreća u malim stvarima, kako je materijalno potrebno, ali ne i presudno u životu i kako je najvažnije okrenuti se ljudima, pomoći onima kojima je pomoć potrebna, onima koji su u lošijoj životnoj situaciji od nas. Stoga se nadamo da će i problem prijevoza biti riješen. Za kraj, svi trebamo cijele godine, a ne samo u predbožićno doba, imati na umu da je "dobro činiti dobro", da trebamo pomoći jer ne znamo kad će nekome od nas pomoć biti potrebna.
