Etnolozi podrijetlo blagoslova grana i cvijeća na Cvjetnicu povezuju s evanđeoskim izvješćem o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem, gdje ga je mnoštvo naroda dočekalo tako da su mu neki prostrli svoje haljine po putu, a drugi narezali zelene grane po poljima, dok u Ivanovu Evanđelju stoji da je mnoštvo Isusa dočekalo mašući palminim i maslinovim grančicama.
One su se tad smatrale simbolom mira. I doista, prva izvješća o običaju korištenja grančica u narodnim slavljima među kršćanima vezuju se uz Jeruzalem i 4. stoljeće, dok je slavljenje Cvjetnice postalo uobičajeno oko 1000. godine. U početku, koristile su se palmine i maslinove grane, kasnije i grane voćki na kojima su propupali prvi cvjetovi, kao simbol Isusova uskrsnuća, te činjenice da ono navješćuje dolazak proljeća i buđenje prirode. Danas se na blagoslov nose narcisi i mimoze, cice-mace, pa i šareni buketi cvijeća, nerijetko ljiljana, koji simboliziraju proljetno buđenje života.
Priroda u Velikom tjednu
- Zbog različitosti prirodnih uvjeta u područjima na kojima vjekovima žive Hrvati, postojale su razlike u vrsti grančica ili cvijeća nošenih u obredima na Cvjetnu nedjelju. U novije vrijeme maslinove grančice, koje su u prošlosti bile karakteristične samo za priobalje, istiskuju iz uporabe domaće biljke i cvijeće u kontinentalnim krajevima, na primjer grančice vrbe u cvatu – mace, cica-mace, macoke, mucoki (Salix alba), drijen (Cornus mas), bršljan (Hedera helix) i raznoliko cvijeće. Domaće su se kitice slagale najčešće iz vlastitog vrta ili ubrane u polju, na livadi ili u šumi, dok se u novije doba maslinove grančice uglavnom kupuju, a često je novčani prilog namijenjen u dobrotvorne svrhe - kaže etnologinja dr. Manda Svirac u svojem radu “Od Cvjetnice do Uskrsa - Hrvatski običaji i priroda u Velikom tjednu“.
Tako su se, dodaje, u Dalmaciji tradicionalno češće koristile grančice lovora i ružmarina, dok su crkveni velikodostojnici u misnim slavljima na Cvjetnu nedjelju koristili palmine grane.
Maslinska nedilja
Maslina je masovnije ušla u upotrebu na Cvjetnicu na tom području tek tijekom prošlog stoljeća, kad grančice masline na naša područja počinju slati misionari.
Dr. Svirac ističe kako je vrsta grana koje su se u nedjelju prije Uskrsa nosile na blagoslov određivala i narodno ime blagdana u pojedinim dijelovima Hrvatske. Od naziva ulika, koji se koristi za maslinu, Cvjetna nedjelja se u Istri naziva Uličnica, a nešto južnije uz Jadran je Maslinica ili Maslinska nedija, odnosno Palminska nedilja, piše 24sata.hr.
U krajevima gdje je bio običaj nositi na blagoslov cvjetne grane upotrebljavao se naziv Cvitnica, Cvitna nedilja, s lokalnim izgovorima: Cvetnica, Cvitnica, Cvijeti, Cvjetnica... U krajevima gdje nije bilo pravih palmi, pod nazivom palma koristio se svežanj maslinovih grančica ispletenih tako da izgledaju poput palme. Tako se i danas u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja u Zadru njeguje običaj pletenja maslinovih grana kroz radionice koje se uoči Uskrsa organiziraju za Zadrane i turiste.
Od smokve i šibe do palmi
“Palmana neđeja“, kako Dubrovčani nazivaju Cvjetnu nedjelju, nezamisliva je također bez “pomice”, tj. isprepletenih listova palmi. Pritom se koriste mlade grančice čileanske palme, koja je rasprostranjena duž cijele obale Jadrana, a od davnina se smatra simbolom pobjede, uspona i obnavljanja.
- Mogle su biti ispletene u obliku pletenice (Korčula, Zablaće/Šibenik), ili su se na suhu granu simetrično nabadali listići masline (Split), ili su se plele na način vjenčića s križem po sredini (Istra, Brač, Korčula) - pojašnjava dr. Svirac. U Splitu i okolici te na Korčuli zabilježene su i grančice masline s bijelim golubicama, malim golubicama koje su se oblikovale od smokvine srčike. U srednjoj Dalmaciji koristile su se grane javora, ružmarina, tise, limuna ili naranče.
U nekim krajevima djeca su u obredima koristila ukrašene šibe, uz običaj šibanja. Tako su u Slavoniji mladi i djeca na kraju obreda šibama udarali po klupama ili po podu crkve. Šibe su se pritom ukrašavale guljenjem i paljenjem dijelova šibe te rezbarenjem. U Dalmaciji su za taj običaj koristili smokvine ili šipkove grane, s tim da su ponegdje mladići udarali djevojke po nogama i obrnuto. Različita su tumačenja tog običaja, pri čemu dr. Svirac ističe tumačenje etnologinje Jasne Čapo Žmegač, po kojemu se taj pučki običaj može povezati s poviješću Isusove muke i smrti.
Od 1986. na Cvjetnicu se slavi Svjetski dan mladih i u mladima želi pobuditi osjetljivost za muke ljudi koji trpe zbog ratova, gladi i nepravdi. Blagoslovljene se grančice nakon Cvjetnice ostavljaju u kući nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.
Kako do palmine grane
Kronike Splita bilježe da se nekad jedina gradska palma nalazila u vrtu pred kućom izvjesnoga Splićanina, gdje su se u vrijeme Uskrsa skupljali ljudi tražeći palmine grane. Bračani su se snalazili domišljato - unaprijed bi dopremili palmine grane s Visa, na kojemu palme uspijevaju. Ukrašavale su se križem ili vijencem načinjenim od ukrasnih vrpci i cvijeća, a ova se vještina cijenila toliko da se jedna takva okićena grana razmjenjivala za svečani uskrsni kruh i 20 raznobojnih jaja.
Grane u domu, ali i na grobovima
U nekim je krajevima ukorijenjen običaj bacanja dijelova grančica u vatru, kako bi dim rastjerao oluju, dok je u Istri raširena upotreba blagoslovljene maslinove grane kod kađenja bolesnih ljudi i stoke. U Dalmaciji se blagoslovljene grane ostavljaju u domu, ali i u staji, radi zaštite blaga, ili polažu na grobove, kako bi donijele mir mrtvim dušama.
I novac za blagoslovljenu granu
U vrijeme vremenskih nepogoda u narodu je bio uvriježen običaj da se blagoslovljene grančice iznose i s njima maše kako bi se nevrijeme zaustavilo, uz istodobnu molitvu. Na Hvaru je običaj da djeca sakupe buket različitih grančica, koje nakon blagoslova dijele članovima obitelji, za što dobivaju novac.
Uz krevet, nadohvat ženine ruke
Kod podravskih Hrvata običaj je da se blagoslovljene grane ostavljaju ispod krova. U Otoku kraj Vinkovaca zabilježeno je da moraju stalno biti nadohvat ruke, uz krevet žena, dok neki drugi zapisi kažu da se drže u ormaru, zataknute za svetu sliku ili raspelo u sobi, zabodene u polju ili vrtu...
Grančica se koristila za blagoslov pri kuhanju
U Hrvatskom zagorju i okolici Zagreba blagoslovljeni drijenak služio je za izradu kućnih potrepština: bičeva za tjeranje stoke na pašu, dijelova za tkanje, batića za pravljenje maslaca i vrhnja te klina na jarmu, gdje je trebao pomoći da se lakše smiri stoka koja je pomagala u poslu. Grančica se koristila i pri kuhanju jela za blagoslov u Slavoniji.
