Fra Vendelin Karačić jedna je od iznimno rijetkih intelektualnih osoba kako u duhovnom tako i u svjetovnom životu. S umjetnošću je čitav svoj život, barem posljednjih pedesetak godina, katkad izravno, a katkad posredno. S književnosti je na “ti” također pola stoljeća, pa i više. Već u mladosti to je pokazao. Poznaje i druge znanosti i umjetnosti. Teško ih je sve nabrojiti.
Za nekoliko mjeseci slavit ćete 50 godina svećeničkoga rada. Zapravo, za svećenika ste zaređeni 9. srpnja 1967. u Sarajevu.
Što biste mogli reći kada se danas osvrnete na službu brata franjevca?
- Nezahvalno je govoriti o sebi. Što god kažem, to je samo izdvojenost ili pojedinost iz krhke posude u koju je Svevišnji strpao i one posebne darove - kao što je redovnički i svećenički poziv. U toj glinenoj posudi ključalo je sve ono što se zove životom Adamova djeteta. Jesam li bio jedan od vjernih sluga o kojima govori evanđelje, prosudit će jedini pravedni Sudac. Meni se ipak čini da nisam iznevjerio ni u svom redovničkom ni svećeničkom poslanju.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH
