Danas, 10. lipnja 2022. godine u Mostaru je održana 21. sjednica Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora. Razmatrana je politička situacija u BiH u kontekstu neprovođenja odluka Europskog suda za ljudska prava kao i Ustavnog suda BiH, a sve u duhu nadolazećih općih izbora.
Glavno vijeće je, nakon uvodnog izlaganja predsjednika dr. Bože Ljubića otvorilo raspravu. Tijekom rasprave je sveobuhvatno analizirana navedena tema, glede uloge svih partnera u ovom procesu s posebnim naglaskom na ulogu međunarodne zajednice u BiH. Zaključeno je da će, u narednim danima, nakon finalizacije koherentnog teksta, ovaj dokument biti upućen javnosti kao i ključnim međunarodnim institucijama u BiH.
Glavno vijeće smatra kako nije bilo razloga da član Hrvatskog narodnog sabora Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara bude sankcioniran od strane SAD-a. Pitanje navodnih blokada ima puno širi kontekst, te selektivan pristup neće pomoći Bosni i Hercegovini. U prethodnom mandatu, na razini Doma naroda FBiH, nije korišten institut vitalnog interesa tako da ničije pravo nije ni moglo biti ugroženo. Neimenovanje predsjednika i dopredsjednika FBiH kao i Vlade Federacije se ne može pripisati u odgovornost gosp. Marinka Čavare. Poznato je da ni bošnjačke stranke nikada nisu predložile kandidate za predsjednika i dopredsjednika Federacije (bitnu kariku u imenovanju Vlade), kao niti zamjenu za nedostajuće ministre u aktualnoj Vladi, a uz to su blokirale imenovanje ravnatelja policije FBiH. Obijanje svakog prijedloga za izmjenu Izbornog zakona, pa i onoga za koji Ustavni sud BiH kaže da ne ugrožava ničije vitalne interese, je najdrastičniji oblik blokade i negiranja provedbe odluke Ustavnog suda BiH. Dakle problemi u Federaciji su mnogo kompleksniji, a odgovornost mnogo duža i šira nego što je mandat gosp. Čavare, tako da smatramo da ove sankcije neće biti od koristi.
Glavno vijeće smatra kako je nametanje odluke o financiranju izbora od strane Visokog predstavnika OHR-a bilo potpuno nepotrebno u situaciji kada je Vijeće ministara dan ranije usvojilo odluku i prijedlog proračuna kojim bi bila osigurana sredstva za provođenje izbora. Postavlja se pitanje koji su kriteriji za nametanje odluka. Visoki predstavnik je, na temelju presuda Ustavnog suda BiH, donosio odluke po apelaciji Alije Izetbegovića kojima je mijenjao entitetske ustave i izborni zakon, ali odluke Ustavnog suda po pitanju Mostara i legitimnog predstavljanja pri popuni Doma naroda FBiH (presuda Ljubić) nisu bile interesantne OHR-u odnosno Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira u BiH.
