Mjesto Ljubunci u općini Prozor-Rama prema Uzdolu nekada je bilo poznato po brojnim vodenicama gdje se mljelo žito. Danas su one uglavnom zarasle i nagriza ih zub vremena. Međutim, obitelj Slavka i Anice Jurić željela je oživjeti i sačuvati nekadašnju tradiciju pa su kupili i obnovili jedan stari mlin, koji danas ne samo da je stavljen u nekadašnju funkciju nego je postao atrakcija i privlači mnogobrojne goste u ovaj kraj, piše agroklub.ba.
Ispunio želju
Nalazi se u Ljubuncima na istoimenoj rijeci i jedini je koji je u ovoj općini obnovljen. Imati vlastiti mlin Slavku Juriću oduvijek je bila želja. Nakon 32 godine rada u Austriji vratio se u rodni kraj i sa suprugom kupio zemlju i stari mlin. U tome, kako priča, uživaju od 2015. godine.
- Nije nam loše, hvala Bogu. Mirovinu sam zaradio u Austriji, ovdje sam došao malo pripomoći supruzi, a usput sam uvijek imao želju imati ovakvo nešto. Kao dijete sam ovdje dogonio žito u mlinove i tako mi je to ostalo u sjećanju. I, hvala Bogu, ostvario sam tu želju - kaže Slavko za agroklub.ba.
U vodenici se danas melju žitarice koje Jurići sami siju. A pružaju i usluge svima koji žele samljeti svoje. Proizvode i brašno od pet vrsta žitarica (pšenice, ječma, raži, heljde i kukuruza), pa čak i od šipka ili šepurka, kako ga još zovu, i kažu da je iznimno zdravo. Imaju i vlastite nasade voća i povrća, a dio otkupe i od lokalnih proizvođača za mnogobrojne proizvode koje prave.
Slavko u šali kaže da je sad ovdje glavni mlinar, a da je supruga Anica šefica, no dodaje kako većinu posla obavlja upravo ona.
- Samo da održavaš, ima posla, a kamoli ostalo. Posijali smo malo žita, šljive smo zasadili, pečemo rakije, ona spravlja džemove, salate. Uvijek smo u pokretu, od ujutro u sedam do 19 sati. Nije da smo pretjerali, da samo radimo, ali pomalo. Ovaj mi je šef bolji nego onaj u Austriji, zna nekad reći: "Hajdemo na kavu", priča za agroklub.ba veseli domaćin.
Anica kaže da sve radi onako kako su radili njezini roditelji i strina.
- Trudim se tako proizvoditi, to mi je ostalo - da drugačije miriše i da ima drugačiji, ljepši okus - dodaje. U sklopu vodenice napravili su i mini muzej od starih predmeta i alata koji su se nekad u Rami koristili za rad. Mnoge starine koje su se nekada upotrebljavale ovdje našli su na području Rame i od prijatelja, neke čak i u Austriji, koji su tko zna kojim putem završavali tamo.
- Ovo su sve bili radni predmeti, sada toga više nema i velika je sreća ako se negdje nađe da je sačuvano. Ovdje imamo vijaru, na tome se uređivalo žito. To je neki mali kombajn na kojem se vrši žito, da se odvoji prašina i slično. Imamo drvene kotače koji su jako stari, zatim sepete koji su pleteni 1960. godine i sačuvani su do danas te brojne druge stare predmete koji su nekad služili ramskom čovjeku za rad - nabraja Slavko.
Imaju i nekoliko objekata za najam jer, kažu, ljude sve više privlače starine i domaća ponuda. A gosti? Hrle sa svih strana, pričaju. Najviše dolaze iz Austrije i Hrvatske, ali za njima ne zaostaju ni domaći turisti iz Bosne i Hercegovine.
Pozitivan duh
- Tko jednom dođe, kaže da bi želio opet. Imam čak i nagodinu prije upisane goste, pogotovo ljeti, najviše kad ljudi imaju godišnji i koji žele s obitelji biti tu pa da vide što radim, kako dan provedem, da im skuham nešto domaće, da vide domaće proizvode i kako se rade - objašnjava Anica navike gostiju.
Jurići su vlastitim trudom i radom, uz svoj pozitivan duh, sve kompletirali u lijepu domaću turističku priču koja svake godine privlači sve više njih u ovaj zabačeni ramski kraj, piše agroklub.ba.
