Uoči ovogodišnjeg Uskrsa za BiH se dogodio važan događaj s pristupnim pregovorima za Europsku uniju. Budući da to nije samo politička nego i šira društvena tema, njome smo započeli razgovor za Večernji list BiH s mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom vrhbosanskim i vojnim ordinarijem u BiH.
Uoči ovoga Uskrsa stigla je vijest o pristupnim pregovorima za BiH u Europsku uniju, pa ste se i vi osvrnuli na taj važan događaj?
- Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine više se puta oglašavala javno sa željom da započnu integracijski procesi prema Europskoj uniji. To sam činio i ja. U tom nizu prije nekoliko dana, u važnom trenutku kad su se donosile odluke, ponovio sam to stanovište. Ono je za nas katolike, prije svega, etičko pitanje jer smatramo da demokratski sustav i pravni standardi koji su na snazi u europskim zemljama mnogo bolje nego drugi sustavi promiču pravednost i osiguravaju visoku razinu njezine primjene te omogućuju razvitak, sigurnost i mir. Pri tomu, katolici se ne poistovjećuju s tim sustavom i ne smatramo ga svojim, kao što ni jedan politički sustav Crkva ne smatra svojim da bi se s njim poistovjetila, ali ne poznaje se bolji od ovoga.
Smatramo da on, iako nije idealan i bez mana, ipak bolje od svih drugih sustava osigurava provedbu pravednosti i mira. I jer smo na strani pravednosti i mira, na strani smo i tih integracijskih procesa. Odnosno, iz etičkih i moralnih razloga na strani smo boljih rješenja. S druge strane, naravno da je to i političko pitanje, no konkretan posao na toj političkoj razini pripada onima koji su izabrani uime naroda voditi pregovore i donositi rješenja na tom području. To područje je njihova odgovornost. Pri tomu uloga je Crkve, u skladu s njezinim socijalnim naukom, evangelizirati i politiku, odnosno unositi načela svoga nauka također u politiku i od nje tražiti da takva događanja i integracijske procese vode pravednost i etička načela općenito.
Naglasili ste posebno ulogu i važnost toga za Crkvu?
- U Matejevu evanđelju zabilježene su riječi koje je Isus uputio svojim učenicima: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” Prema tomu, nema ni jednoga kraja u svijetu, ni sustava, ni civilizacije i kulture, ni jednoga jezika i naroda koji ne bi bili uključeni u obvezu Isusovih učenika da im propovijedaju evanđelje. Europska unija također. To jest, Crkva je poslana propovijedati i Europskoj uniji. Osim toga, nadamo se da će njezin sustav, koji joj je omogućio cijelih 80 godina mira, polako donositi u BiH reforme koje će omogućiti napredak i osigurati mir. Da, to je vrlo važno za Crkvu. A jednako je važno i za sve poštene ljude.
Međutim, ti integracijski procesi traže i mnogo prilagodbi. Kako će one proći, po vašem mišljenju?
- Pitanje potrebnih prilagodbi i njihova provođenja politički je posao, obveza i odgovornost drugih, a ne nas crkvenih osoba. A kako će to proći, ne znam, ali želim da čim prije prođe i na što je moguće bolji način. Radi dobra svih. I svima koji će se time baviti najiskrenije želimo uspjeh. I njima već od sada propovijedamo Isusovo evanđelje: to jest, želimo im mnogo poštenja, hrabrosti, uzajamne dijaloške otvorenosti, odgovornosti, poštivanja pojedinačnih ljudskih i kolektivnih prava svakoga naroda i manjine, spremnosti na kompromis, želje za pravednosti, za uspostavom društvene sloge i općega dobra.
Ima li simbolike da se to dogodilo upravo kroz korizmeno vrijeme od 40 dana i uoči Velikog tjedna i Uskrsa, kao najvažnijeg blagdana za kršćane?
- Uskrs, osim što je svetkovina pobjede života nad smrću, s pravom se može nazvati i blagdanom novoga početka. Početkom mnogo boljega. I početkom novoga načina života. Isto tako, može ga se nazvati blagdanom koji naznačuje pobjedu dobra, koje je uslijedilo nakon razdoblja dominacije lošega, nakon ljudske zlobe, brojnih laži, manipulacija i nepravednih zakona, čija je žrtva bio Isus. Pa neka u skladu s tom simbolikom ovo bude početak boljega načina za sve ljude u BiH, u kojoj u dosadašnjem načinu trpe svi, a najviše poniženja, koje omogućuju loši zakoni, podnose Hrvati. Bilo bi dobro da nakon ove “zvijezde zornice” u BiH sunce pravde čim prije zasja nad cijelim obzorjem i prestanu sve nepravde. Da se “razdani” svima i jednako.
Kako ste se vi i vaša nadbiskupija pripremali za ovogodišnji Uskrs?
- Kao nadbiskupu vrlo mi je drago vidjeti, i to potičem koliko mogu, veliku pobožnost vjernika koji su tijekom korizme postili i obavljali druge pobožnosti. Posebice je pak pohvalno što vjernici rado i u velikom broju, kao dio svoje priprave za Uskrs, pristupaju sakramentu ispovijedi i što su im svećenici, zaista bez iznimke, a u tomu se i ja ponekad pridružim, uvijek na raspolaganju. Uz to, vjernici u Bosni i Hercegovini na osobit način vole pobožnost križnoga puta pa su petkom predvečer, kad se ta pobožnost redovito obavlja, crkve vrlo posjećene, često doslovce pune. Bogu hvala da je tako i neka potraje.
Uskrsni dani snažno su ispunjeni simbolikom i porukama koje sadrže bit kršćanskog života?
- Uskrsni dani puni su bitnoga sadržaja kršćanske vjere i živi ih se sa zahvalnošću, uvijek na način sjećanja i čitanja njihove poruke i simbolike. Veliki četvrtak tako je dan sjećanja na Posljednju večeru, kad je Isus ustanovio sakrament reda i euharistije, a još više to je dan kad je, na euharistijski način, započeo Isusov trajan ostanak među ljudima. Velik petak je opet dan sjećanja na Isusovu strašnu muku i smrt te na bujice ljudske zlobe, a još više to je dan iz kojega Isus svojim primjerom vjernosti, koju je pokazao usred zlobe čija je bio žrtva i protiv svake zlobe, sve poziva na vjernost Božjoj volji i njegovim zakonima. Grob i šutnja Velike subote postavljaju pitanje: “Je li smrt kraj i posljednje što se čovjeku događa?”, na koje sutrašnji događaj Isusova uskrsnuća odgovara: “Ne tražite živoga među mrtvima jer je uskrsnuo. A mi na temelju toga događaja s radošću ispovijedamo i stalno ponavljamo: “Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni.” To jest, i u uskrsnuće svoga tijela i svoj život vječni.
Ovi dani ispunjeni su i običajima. Koji su vama najdraži?
- Vrlo poštujem običaje koji postoje uz blagdane, ali što sam stariji i kako pridolaze službe, sve manje vremena imam za njih. A iz vremena dok sam bio dijete osobito rado se sjećam različitih običaja, pa i dječjih natjecanja i igara vezanih uz uskrsna obojena jaja. Također, lijep je bio običaj da su na Cvjetnu nedjelju djeca, a možda i stariji, tog detalja se više ne sjećam, ujutro umivala lice vodom po kojoj su plivale latice svježega cvijeća. Običaju bojenja jaja svake godine se i dalje pridružujem, posebice nakon što sam bio imenovan na službu vojnoga biskupa. Naime, Ministarstvo obrane i vojska su mješoviti, pa je zanimljivo koliko je samo jedno darovano obojeno jaje, kao mali znak pažnje, drago svakomu. To me potaknulo pa svake godine, otkako sam biskup, dam pripraviti i podijeliti po 600 obojenih jaja. I u vezi s tim jedna simpatična zgoda: kad sam prvi put to učinio, vojnik koji je obilazio urede po Ministarstvu i dijelio ta jaja svima koje je tamo našao, bez iznimke, nakon što je vidio koliko su se ljudi tomu radovali, kad se vratio, rekao mi je: “Biskupe, ovo ti je najbolja investicija u životu.”
Uz Uskrs, kao i Božić, povezan je sakrament ispovijedi koji prethodi tim blagdanima. Koliko je važna ispovijed i treba li čekati Uskrs ili Božić da se čovjek ispovijedi?
- Da, osobito uz Božić i Uskrs postoji snažna potreba vjernika da se ispovjede. Naravno, ispovijedaju se naši vjernici i u drugim prigodama, kad osjećaju potrebu, ali ova dva blagdana su im najjači poticaj. Lijepo je to! A koliko je važno da se čovjek ispovijedi? Na to pitanje najbolje odgovore mogu dati oni koji su u takvim situacijama primili Božje oproštenje za svoje grijehe i olakšali svoju savjest. Rasterećenje je to i velika radost. I zaista je velika milost i blagoslov kao svećenik biti u službi Božjega milosrđa i oslobađanja ljudskih savjesti.
I na kraju, molimo vas da uputite uskrsnu čestitku čitateljima Večernjeg lista.
- Poruka čitateljima Večernjega lista neka ove godine budu riječi koje je apostol Pavao, vođen vjerom u uskrsnuće, napisao vjernicima grčkoga grada Soluna (1 Sol 4,13-17): “Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali. (…) I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.” •
Otvori KEKS Pay
