Međugorje živi. Stotine hodočasnika, a svakim danom stižu novi autobusi i skupine. Za nekoliko dana obilježava se 38. godišnjica ukazanja. Molitva, pjesma... odjekivali su jučer ispred crkve. Prva postaja hodočasnika iz Južne Koreje bio je info-pano na kojem su tražili put do Brda ukazanja i Križevca. Čekali su vodiča koji je u župnom uredu razgovarao o detaljima posjeta i obilaska Međugorja. Žele se fotografirati, razgovarati. Svima im je misao zajednička: u Međugorje su došli moliti, hodočastiti za dobro svojih obitelji, naroda... U Međugorju je veliki broj hodočasnika iz cijeloga svijeta. Snaga Međugorja ogleda se i u statistici. Tijekom svibnja, prema podacima, podijeljeno je 190.000 pričesti, a broj svećenika koncelebranata bio je 4177, u prijevodu 134 dnevno. Prema ovoj statistici, ako se uzme brojka ovoga mjeseca kao prosjek, znači da se godišnje u Međugorju podjeli oko 2,280.000 pričesti. A ta je brojka, prema podacima naših sugovornika, puno veća.
Brojke koje pokazuju snagu
- Ne znamo točan broj hodočasnika, ima onih koji ne dolaze u skupinama, brojke procjenjujemo prema onima koji su se prijavili kod nas u uredu za informacije, ali i jedna indikativna brojka su pričesti koje su podijeljene. To bi moglo biti 2,5 milijuna hodočasnika, možda čak i tri godišnje, a to je izuzetno značajna brojka - kazao nam je jučer u razgovoru apostolski vizitator za Međugorje mons. Henryk Hoser s kojim smo se susreli u župnom uredu. - Mi imamo podatke o broju pričesti, kako ovdje tako i u drugim mjestima na svijetu, podijeljene hostije se množe s 2 ili 3 zbog onih koji se ne pričeste, a dođu - dodao je mons. Hoser. Posebno je jučer bilo živo u Međugorju. Veliki broj Hrvata spojio je neradne dane s vikendom i došao u posjet rodnom kraju. Tako i obitelj iz Karlovca.
- Imamo slobodno sve do ponedjeljka, pravi mali odmor i već ranije smo planirali doći u Međugorje. Tu smo muž i ja s dvoje djece. Imamo plan za svaki dan, tek smo stigli, tako da ćemo u ovih nekoliko dana obići Brdo ukazanja, Križevac, Kuću mira..., ali i otići do Kravice i drugih znamenitosti u Hercegovini. Poslije toga posjetit ćemo svoju rodbinu u blizini Tomislavgrada - kazala nam je hodočasnica Marina iz Karlovca koja kaže da se svake godine rado vraća u Međugorje i dovodi i svoje prijatelje i rodbinu koji, kada vide Međugorje, ostanu zatečeni. Pitamo zašto. Tvrdi da se jedino na ovom mjesto, po njoj, osjeti snaga molitve, zajedništva, ali i duhovne obnove. Kada dođu u Međugorje, kako prepričava, napune baterije i dobiju duhovnu snagu za iduće razdoblje. Katolicima blagdan Tijelova znači više od folklora ili religioznog običaja. To nije samo tradicijska predstava koju cijenimo na temelju vanjskog slavlja i ljepote. Radi se o nečem višem: želimo nanovo otkriti unutarnji misaoni sadržaj; stvarno slavimo “svetkovinu vjere”! I uistinu je jučer bilo tako u Međugorju. Neradni dan zbog blagdana primijetio se po dvije stvari. Jedna je veći broj hodočasnika u Međugorju, a druga je ta da osim suvenirnica ništa skoro nije radilo. Pekarnice, trgovine, veće, manje, zalogajnice... sve je bilo zatvoreno.
Strani jezici, informacije, pisma...
U župnom uredu dočekuju ljude iz cijeloga svijeta i na svaki upit imaju spreman odgovor, na više stranih jezika. - Spojili smo odmor s neradnim danima i idemo kod rodbine u Hercegovinu, Grude, Posušje. Ali prije smo htjeli na misu u Međugorje. Cijeloj obitelji to je važno i mjesto na koje se uvijek rado vraćamo - kazao nam je Matej, rodom Hercegovac, kao i supruga, ali koji žive i rade u Zagrebu. Mimoilaze nas vodiči. Jedni govore engleski, jedni francuski, a skupinu s početka naše priče iz Južne Koreje nismo uspjeli razumjeti kojim jezikom komuniciraju. Iz Međugorja svi žele ponijeti poneku uspomenu, suvenir, kamen, dio zemlje, ali isto tako i ostaviti svoju poruku ili pisani zavjet. Kod kipa Gospe ispred crkve u jednu malu kutijicu hodočasnici ostavljaju poruke, pisma s imenima bolesnih, onih koji trebaju pomoć, zavjeti obitelji. Jučer je kutijica bila skoro puna. Jednu smo hodočasnicu vidjeli kako iz vrećice desetke pisama ubacuje u kutiju. Žena pored nje svoje pismo ostavlja u cvijeće ispred kipa. Dok smo obilazili Međugorje, već je temperatura prešla 30 stupnjeva, a po broju ljudi kojih je, kako je dan odmicao bilo sve više, ne bi se reklo da im vrućine smetaju. Dapače, u Međugorju se to ne osjeća. Mladi par je ispred crkve imao posebnu molitvu, stajali su u molitvi na suncu pola sata. Nasmijani i puni duha. Hodočasnici prelaze tisuće kilometara da bi došli u Međugorje. Nisu umorni i neraspoloženi. Smjeste se i nasmijani traže mjesto gdje će kleknuti i pomoliti se. Prizori koje zasigurno rijetko gdje možete vidjeti. I to je posebna razglednica Međugorja.
