Da se posljedice svega što se događa osjećaju tek naknadno, dosad smo naučili, međutim, kada ova zemlja osjeća posljedice nečega, to je redovito "tsunami" u kojem preživljavaju najjači, piše Večernji list BiH. Iseljavanje je desetljetna tema u BiH. Čim europske zemlje malo "otkoče" mogućnost ulaska, eto i nas. I redovito, kada pomislimo da više nema tko otići, demantira nas surova stvarnost. Saznajemo da čak ima i državnih službenika, uglednih profesora ili doktora koji uzimaju godinu dana neplaćeno i odlaze raditi u Njemačku kako bi se barem malo financijski oporavili. Jer kriza uzima maha i svakog dana sve je teže.
Sve postaje nedostižno
Potrošačka košarica je 3000 KM, koliko četveročlana obitelj mora zaraditi kako bi preživjela mjesec, a u zemlji u kojoj su plaće minimalne, novac se isplaćuje "na crno", izrabljuje se radnike, traži način da se više ne radi, osobito ako vam "može biti"..., onda je 3000 KM mjesečno obiteljima nedostižan san. I, nažalost, kako bi se uspjelo, mora se otići, zato je danas sve manje medicinara u BiH, kvalitetnog građevinskog majstora čeka se mjesecima, a za koji mjesec ćemo ostati i bez konobara koji će pohrliti na more jer tamo u 4 mjeseca zarade kao ovdje za godinu dana. A po platežnoj moći uskoro ćemo doći u situaciju da će nam i Hrvatska biti nedostižna, ako već sad nije, jer se već komentira kako su apartmani za turističku sezonu 2023. i do 50 posto skuplji nego prošle godine, kada su također bili preskupi. U BiH ostaju, kako stvari stoje, oni najizdržljiviji i, naravno, elite, za koje se i ne moramo previše brinuti. Međutim, nije ni vani sve med i mlijeko iako se uporno želi prikazati da je svugdje bolje nego kod nas. Kako bismo dobili suvislu sliku, nazvali smo profesora Tadu Jurića, jednog od vodećih demografa regije, a naše je gore list, iz BiH, da nam prokomentira situaciju s obzirom i na informacije kako je 600 tisuća osoba napustilo BiH u posljednjih deset godina. Za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te općenito zemlje jugoistoka Europe kaže da su Meksiko Njemačke. Pitali smo ga da nam prokomentira tu tvrdnju. - Osnovni problem s migracijama u Europi je u sljedećem: kao prvo, EU svjesno potiče migracije iz periferije u jezgru Unije. Stoga su migracije prvenstveno u funkciji kapitalizma, a ne humanizma i osobne sreće iseljenika. Naime, globalno gledajući, iseljenici u pravilu ne postižu viši stupanj zadovoljstva vlastitim životom od svojih sunarodnjaka koji ostaju - naglašava prof. dr. sc. Jurić. Onda nam objašnjava i drugu tezu. - Funkcija migracija je gušenje cijene rada i snižavanje cijene rada. Hrvatska prati točno istu politiku koja je 60-ih u Njemačku dovela gastarbajtere. Njemačka se otvorila jeftinoj radnoj snazi kako bi ugušila pobunu sindikata za većim plaćama. Ista agenda vodi se danas u Hrvatskoj, ali će uskoro tako biti i u BiH. Stoga ponovno dobivamo stari isprobani moto "ako nećeš ti raditi za taj novac, ima tko hoće". Tako se pak i dalje potiče iseljavanje domicilne populacije i otvara prostor za tzv. supstituciju stanovništva - naveo je Tadić. BiH, kada su radnici u pitanju, već ima one iz Bangladeša, Nepala, Libanona. Njezini radnici su otišli ili još odlaze, a svjesni smo da val iseljavanja i dalje nije završen.
"Pucanje balona"
Nova faza koju nam ekonomski analitičari potiho spominju mogao bi biti bankrot građana zbog situacije s nekretninama. U prijevodu, prošle ste godine ili ove podigli veći kredit kako biste kupili stan. Jasno, kupili ste ga po abnormalno visokoj cijeni jer je kvadrat u odnosu na vrijeme prije pandemije skočio od 50 do 100 posto. Pukne li nekretninski balon, što je realno očekivati jer, ako u Americi i Europskoj uniji cijene već padaju i do 20 posto, to je realno očekivati i kod nas, a kamate na kredite nastave rasti, neki će biti prisiljeni prodavati nekretnine. Međutim, problem je što više neće moći dobiti cijenu koju su platili i teško će servisirati dugove. S obzirom na to da ovdašnje plaće nisu dovoljne za rješavanje financijskih poteškoća, ići će negdje gdje će ih moći riješiti. Tako će se problemi za BiH samo produbljivati...
