Marko Galić zaustavio je tenkove prije nego što su im Širokobriježani i susjedi blokirali put u Pologu. Vozio brata u bolnicu, sudario se s tenkom i tako ih usporio pola sata

Potom se Galić uputio pješice prema Širokom i prisjeća se: Prolazim pored njih i sve tako do same škole u Pologu, gdje su se okupile tisuće ljudi, poprijeko parkirana teretna vozila, autobus i bezbroj osobnih vozila. Bio sam umoran i mokar jer je kiša stalno rominjala pa sam s nekim Imoćanima krenuo u Široki da se presvučem i vratim u Polog. U njihovu automobilu nagazim na neke kante pune streljiva, a oni mi rekoše: “Neka se nađe ako nam zatreba!”