Neuobičajena gužva vladala je na improviziranom hipodromu Konjičkog kluba “Vranac” uz vilu rusticu Mogorjelo gdje su boravili učenici OŠ za djecu s poteškoćama u razvoju iz Mostara, njihovi pedagozi i roditelji, aktivisti Udruge kreativaca iz Mostara, članovi te aktivisti Konjičkog kluba “Vranac”. Razlog je bila primopredaja platforme za terapijsko jahanje čapljinskom konjičkom klubu. Aktivnosti je pokrenula Udruga kreativaca koja je u Kosači organizirala Sajam za djecu s poteškoćama u razvoju, a onda je, u dogovoru sa školom za tu djecu, dio prikupljenog novca usmjerila na izradu platforme za terapijsko jahanje. Primopredaja platforme dovela je zainteresirane u Mogorjelo. Ivan Dragičević, instruktor jahanja Konjičkog kluba “Vranac”, ističe kako su prošle jeseni sa “Školom za djecu s poteškoćama u razvoju postigli dogovor o terapijskom jahanju”. Dragičević naglašava kako je suradnja sve bolja, a jedan oblik unapređenja je i donirana platforma.
Veliku pomoć tijekom programa terapijskog jahanja pružali su članovi Konjičkog kluba Ivan Babić, Hoested Shloe, Marta Bošnjak i Leonarda Bakalar-Knežević koja ističe kako je konje zavoljela od malih nogu. “Zadovoljstvo mi je pomagati djeci. Na početku su bojažljiva, ali neočekivano brzo se privikavaju”, kaže Leonarda, inače srednjoškolka. Defektolog Miroslav Vračević naglašava: “Ovo je za djecu izniman doživljaj. Iziđu iz zatvorenog prostora, dožive nešto novo, razbijaju predrasude... Jednostavno, pozitivni učinci terapijskog jahanja na njima su vidljivi.”
Promatrajući događaj i stavljanje u funkciju platforme, članice Udruge kreativaca iz Mostara bile su ponosne na svoj čin.
“Imamo razloga za posebno zadovoljstvo. Najprije smo u Kosači organizirali uspješan sajam za potrebe djece s poteškoćama u razvoju, a onda smo, u dogovoru s ravnateljicom ove škole, odlučile dio sredstava preusmjeriti za izradu platforme. Sada, dok gledamo kako to funkcionira, ponosne smo i zadovoljne”, ističe Sanja Babić, predsjednica Udruge kreativaca.
Za Chaka Diaza, američkog fizioterapeuta u mirovini, nema tajni u terapijskom jahanju:
“Ovdje dvije godine radimo s djecom. Program se razvija, sve je više djece koja dolaze. Vidimo i napredak kod onih koji dolaze dulje, tako da je pravo zadovoljstvo biti ovdje i pomagati ljudima.” Uz djecu koja su se, s više ili manje truda, uz pomoć pedagoga privikavala na ulogu džokeja, vidno zadovoljna događajem bila je Maja Mustapić, ravnateljica Škole za djecu s posebnim potrebama iz Mostara:
“Našim učenicima, kojih je šezdeset iz cijele Hercegovine, nastojimo dan učiniti sadržajnijim. Ima tu djece iz Rame, Čitluka, Mostara, Stoca, Čapljine, nije lako za njih osigurati prijevoz, ali kada vidimo njihovo zadovoljstvo, na te poteškoće zaboravljamo.”
Dakle, s malo dobre volje i truda, skupina ljudi spremnih na pomoć i odricanje, od članova Udruge kreativaca, pa do aktivista Konjičkog kluba “Vranac”, djeci s posebnim potrebama priredila je nezaboravan ugođaj. Naravno, postavljena platforma dobro će doći i drugoj djeci te starijima koji vole konjički sport, a ne mogu baš iz zamaha prebaciti nogu preko sedla.
