Je li predblagdansko ozračje stiglo pod krov Odgojno-popravnog doma i maloljetničkog zatvora u Orašju i kao se osjećaju mladići koje je životni put odveo stranputicom koju su obilježila najteža kaznena djela? Upravo s tim razmišljanjima, ali i nakanom pružanja ruke pomoći kroz zajedničku radionicu, skromne darove i iskreni suosjećajni razgovor Odgojno-popravni dom s oko 20 štićenika posjetili su članovi Udruge "Život" iz Odžaka. Što je najvažnije, štićenici su imali prigodu otvoriti svoju dušu i kazati zašto i kako ih je životni put doveo do prijestupa, čak i najtežih kaznenih djela - ubojstava i pokušaja ubojstava, silovanja, krađa, drogiranja…
Rijetke iskreno zanima
- Nemamo često priliku biti na ovakvim radionicama jer su rijetke osobe koje iskreno zanima kako smo mi i treba li nam pomoći. Ljudi nas neće u potpunosti razumjeti i prihvatiti jer oni vide samo ono loše što smo uradili, a ne vide kako je do toga došlo. Većina nas je u ovoj ustanovi počela upoznavati sebe, pronalazimo kroz taj put neke svoje pozitivne osobine, a u tome nam najviše pomažu skupne terapije i edukativne radionice. Poslije ovog posjeta bolje ćemo se osjećati, jer vidimo druge normalne osobe koje žele raditi s nama, a da nisu ovdje zaposlenici - pročitao je uime svih štićenika jedan od njih. Uslijedila je emotivna ispovijest mladića koji koristi drogu od 13. godine. - Bio sam uzorno dijete, sportaš, iz normalne obitelji, a onda je krenulo društvo i s njima trava, ecstasy... svakodnevna ovisnost, kaznena djela, odvikavanje. Znam da mi treba pomoć - kazao je sa željom da iziđe iz začaranog kruga. Štićenici i maloljetnički zatvorenici u postupku resocijalizacije i preodgoja imaju u Orašju gotovo europske uvjete, no javnost često burno reagira kada su u pitanju žrtve zločina i kaznenih djela. - Zatvorski režim ranije je bio stroži nego danas. Borba za ljudska prava dovela je do situacija da je sve uznapredovalo prema humanijem pristupu prema počiniteljima kaznenih djela. To u konačnici može doprinijeti pozitivnijim rezultatima jer kada imate humaniji pristup prema nekome, taj netko će prije uzvratiti humanije, nego ako imate stroži režim. Međutim, ono što imamo kao reakciju javnosti kada se vidi kakvi su uvjeti u našim zatvorskim ustanovama i domovima jest postavljanje pitanja gdje su žrtve kaznenih djela koje su ti ljudi počinili. Upravo se u toj oblasti nije previše uradilo, dok se na drugoj strani uradilo puno na zbrinjavanju počinitelja. Mi radimo koliko možemo upravo kod njih na izazivanju osjećaja kajanja, srama, kako se takva djela ne bi više ponovila - ističe Džanan Berberović, stručni suradnik, psiholog za maloljetne i mlađe punoljetne osobe u KPZ-u Orašje pri Odjelu za Odgojno-popravni dom i maloljetnički zatvor koji djeluje već gotovo pet godina. Voditelj te ustanove Ivo Jelušić kaže da su tu smješteni štićenici kojima je izrečena odgojna mjera od šest mjeseci do 4 godine i maloljetnički zatvor s predviđenim kaznama do deset godina. - Mogu reći da smo zadovoljni cjelokupnim procesom resocijalizacije, preodgoja koji ovdje obavljamo, a u novije smo vrijeme primili dva nova objekta, sportsku dvoranu i edukacijski centar. Štićenici imaju mogućnost obrazovanja kako bi nastavili tamo gdje su stali, sve kako bi se uz druženje i učenje socijalizirali i naučili nešto iz svojih pogrešaka - pojašnjava Jelušić. - Ustanova je specifična i gotovo svaki dan donosi nove izazove pa i incidentne situacije. Do sada je bio samo jedan pokušaj bijega - zaključuje Jelušić.
Udruga "Život"
Udruga "Život" Odžak utemeljena je s nakanom borbe protiv ovisnosti i promoviranja prevencije te pošasti. Tijekom 11 godina djelovanja proširila je svoje djelovanje. Mara Barišić, predsjednica te udruge koja se sada zove Udruga za promicanje etičkih vrijednosti života od začeća do prirodne smrti, ističe da aktivnostima promiču i podržavaju sve što je dobro, pozitivno, moralne vrijednosti i puno duhovnosti. - Cilj našeg posjeta je druženje uz kreativni rad s 20-ak štićenika koji će naposljetku svoje blagdanske čestitke poslati svojim obiteljima - ističe Barišić. Voditelj ustanove Jelušić zaključuje kako štićenici odlaze kao potpuno drukčiji nego što su bili prilikom dolaska te se nada da će im i socijalna sredina i lokalna zajednica u koju se vraćaju omogućiti uključivanje u normalan život.•
