Hrvatska putovnica za mnoge građane Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i drugih država znači puno više od putne isprave. Hrvatsko državljanstvo ujedno znači državljanstvo Europske unije, ali do njega se ne dolazi automatski ni nakon dugogodišnjeg boravka niti samim sklapanjem braka s hrvatskim državljaninom.
Jedno od najčešćih pitanja koje dobivamo na stranici Granični prijelaz Maljevac glasi: „Moj suprug ima hrvatsko državljanstvo. Možemo li predati zahtjev da ga dobijem i ja?“
Odgovor glasi – moguće je, ali samo sklapanje braka nije dovoljno. Ako supružnici žive u Hrvatskoj, za stranog bračnog druga postoji znatno povoljniji put prema hrvatskom državljanstvu. Međutim, ako oboje žive, primjerice, u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Austriji ili Njemačkoj, činjenica da jedan supružnik ima hrvatsku putovnicu sama po sebi u pravilu ne daje drugom supružniku pravo da odmah dobije hrvatsko državljanstvo.
Kako se uopće može dobiti hrvatsko državljanstvo?
Prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu, hrvatsko državljanstvo stječe se podrijetlom, rođenjem na području Hrvatske u zakonom određenim slučajevima, prirođenjem ili na temelju međunarodnih ugovora. Za strance postoji više različitih osnova prirođenja: redovni dugogodišnji boravak u Hrvatskoj, brak s hrvatskim državljaninom, status iseljenika ili potomka iseljenika, pripadnost hrvatskom narodu, poseban interes Republike Hrvatske te ponovni primitak bivšeg hrvatskog državljanina.
Zbog toga dvije osobe koje žele hrvatsko državljanstvo mogu imati potpuno različite uvjete.
Redovni put: osam godina života u Hrvatskoj
Stranac koji nema neku povlaštenu osnovu može hrvatsko državljanstvo tražiti redovnim putem nakon 8 godina porovedenih u Republici Hrvatskoj.
MUP Republike Hrvatske navodi da osoba mora imati najmanje 18 godina, živjeti u Hrvatskoj s prijavljenim boravkom najmanje osam godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i imati odobren stalni boravak.
Traži se i otpust iz prethodnog državljanstva ili dokaz da će ga osoba dobiti ako bude primljena u hrvatsko državljanstvo, poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja te poštivanje pravnog poretka Republike Hrvatske. Moraju biti podmirena dospjela javna davanja i ne smiju postojati sigurnosne zapreke.
Osobe starije od 60 godina kod ovog načina stjecanja ne moraju dokazivati poznavanje hrvatskog jezika, pisma, kulture i društvenog uređenja.
A šta ako suprug već ima hrvatsko državljanstvo?
Članak 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisuje da stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom može steći hrvatsko državljanstvo pod znatno povoljnijim uvjetima ako ima odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske.
Dakle, zakon ne kaže: „Vjenčali ste se s hrvatskim državljaninom i automatski dobivate hrvatsku putovnicu.“
Ključna su dva uvjeta: supruga mora imati stalni boravak i stvarno živjeti u Hrvatskoj.
Kako supruga dolazi do stalnog boravka?
Pretpostavimo da je suprug hrvatski državljanin, a supruga državljanka BiH, Srbije ili Crne Gore.
Prvi korak u pravilu je privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom.
Prema aktualnim pravilima MUP-a, privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom može se izdati s rokom važenja do dvije godine. Član uže obitelji hrvatskog državljanina pritom ne mora dokazivati osigurana sredstva za uzdržavanje na način na koji se to traži kod brojnih drugih vrsta boravka.
Još jedna vrlo važna pogodnost jeste mogućnost rada.
Državljanin treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak radi spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom može raditi u Hrvatskoj bez posebne dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Drugim riječima, supruga hrvatskog državljanina nakon uređenja takvog boravka ne mora tražiti klasičnu radnu dozvolu samo zato što želi raditi.
Nakon četiri godine može do stalnog boravka
Ovo je praktično najvažniji rok.
Član obitelji hrvatskog državljanina može dobiti stalni boravak ako neposredno prije podnošenja zahtjeva ima četiri godine neprekidno odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom ili odgovarajući autonomni boravak.
To znači da je za tipičan slučaj supruge iz BiH, Srbije ili Crne Gore koja se preseli kod supruga u Hrvatsku put otprilike ovakav: najprije regulira privremeni boravak kao supruga hrvatskog državljanina, nakon propisanog razdoblja može tražiti stalni boravak, a kada joj je stalni boravak odobren i nastavlja živjeti u Hrvatskoj, može podnijeti zahtjev za hrvatsko državljanstvo po osnovi braka.
Važno je, međutim, paziti na izbivanja iz Hrvatske. Kod računanja neprekidnog boravka MUP u pravilu dopušta određena izbivanja, ali ona nisu neograničena. Za osobe iz relevantnih kategorija neprekidnost se u pravilu zadržava ako ukupna višekratna izbivanja nisu duža od osam mjeseci ili jedno izbivanje nije duže od četiri mjeseca. Postoje posebne iznimke za određene članove obitelji hrvatskih državljana koji su zbog posla u inozemstvu, primjerice vozači u međunarodnom prijevozu, pomorci ili osobe upućene na rad u drugu državu EGP-a ili Švicarsku.
Treba li supruga čekati osam godina?
Ne, ne treba. Upravo je to velika pogodnost članka 10.
Kada supruga hrvatskog državljanina ima odobren stalni boravak i živi u Hrvatskoj, na nju se ne primjenjuju redovni uvjeti iz članka 8. stavka 1. točaka od 1 do 4. To praktično znači da ne mora čekati osam godina boravka kao osoba koja traži državljanstvo redovnim putem.
Također, po toj osnovi ne mora ispunjavati redovni uvjet otpusta iz svog postojećeg državljanstva niti uvjet poznavanja hrvatskog jezika, latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja koji se traži u redovnoj naturalizaciji.
I dalje, međutim, mora ispunjavati uvjet iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona: mora poštivati pravni poredak Republike Hrvatske, imati podmirena dospjela javna davanja i ne smiju postojati sigurnosne zapreke za primitak u hrvatsko državljanstvo.
Koliko dugo morate biti u braku?
Zakon o hrvatskom državljanstvu za ovu osnovu ne propisuje jednostavno pravilo poput „morate biti u braku pet godina“.
Presudno je da brak postoji, da strani supružnik ima stalni boravak i da živi u Hrvatskoj.
U praksi je za osobu koja tek dolazi u Hrvatsku upravo vrijeme potrebno za stjecanje stalnog boravka najvažniji faktor, a kod člana obitelji hrvatskog državljanina riječ je u pravilu o četiri godine neprekidnog odgovarajućeg privremenog boravka.
Šta ako se vjenčate, ali živite u BiH, Srbiji, Crnoj Gori ili Njemačkoj?
Ovdje nastaje najveća zabuna.
Ako suprug ima hrvatsko državljanstvo, ali supružnici nastave živjeti, primjerice, u Sarajevu, Banjoj Luci, Beogradu, Podgorici, Beču ili Münchenu, supruga ne može samo na osnovi članka 10. reći: „Muž ima hrvatsko državljanstvo, sada ga želim i ja.“
Članak 10. izričito veže ovu povlaštenu mogućnost uz odobren stalni boravak i život na području Republike Hrvatske.
Sama hrvatska putovnica supruga nije dovoljna.
Međutim, postoji vrlo važna iznimka.
Ako je suprug hrvatski iseljenik ili potomak iseljenika, pravila mogu biti potpuno drugačija
Zakon omogućava hrvatsko državljanstvo iseljenicima, njihovim potomcima, ali i njihovim bračnim drugovima pod povoljnijim uvjetima. U toj kategoriji regulirani boravak u Hrvatskoj nije uvjet.
To znači da supruga osobe koja pravno pripada kategoriji hrvatskog iseljenika ili njegova potomka može imati zaseban put prema hrvatskom državljanstvu i bez prethodnog četverogodišnjeg života u Hrvatskoj.
Ali izraz „iseljenik“ u Zakonu ima precizno značenje.
Prema Zakonu, iseljenikom se u pravilu smatra osoba koja se prije 8. listopada 1991. iselila s područja Republike Hrvatske s namjerom stalnog života u inozemstvu. Zakon propisuje i određene posebne slučajeve te iznimke. Primjerice, ne smatra se automatski iseljenikom svaka osoba koja se iz Hrvatske preselila u neku drugu republiku tadašnje zajedničke države.
Zbog toga nije dovoljno da suprug jednostavno ima hrvatsko državljanstvo i danas živi u Njemačkoj ili Austriji. Mora postojati pravna osnova iz članka 11.
Primjer iz prakse
Ako je muškarac hrvatski državljanin i živi u Hrvatskoj, a njegova supruga je državljanka BiH, tipičan put je privremeni boravak radi spajanja obitelji, zatim nakon ispunjenja uvjeta stalni boravak, a potom zahtjev za državljanstvo po osnovi braka.
Ako isti muškarac i njegova supruga cijelo vrijeme žive u BiH, činjenica da on ima hrvatsku putovnicu sama po sebi nije dovoljna da supruga dobije državljanstvo po članku 10.
Ali ako je muž, primjerice, potomak osobe koja se prema Zakonu smatra hrvatskim iseljenikom i ispunjeni su uvjeti članka 11., supruga može imati povoljniju osnovu koja ne zahtijeva prethodni stalni boravak u Hrvatskoj.
Može li supruga zadržati državljanstvo BiH, Srbije ili druge države?
S hrvatske strane – da, kod stjecanja državljanstva po osnovi braka s hrvatskim državljaninom dopušteno je zadržavanje stranog državljanstva.
MUP RH izričito navodi članak 10., odnosno brak s hrvatskim državljaninom, među slučajevima povlaštene naturalizacije kod kojih je dopušteno zadržati postojeće strano državljanstvo.
Naravno, zasebno treba provjeriti propise države čije državljanstvo osoba već ima, jer Hrvatska ne može određivati hoće li druga država dopustiti svom državljaninu zadržavanje njezina državljanstva.
Šta je potrebno od dokumenata?
MUP Republike Hrvatske za zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem traži propisani obrazac, životopis u kojem se navode i razlozi podnošenja zahtjeva, izvadak iz matice rođenih, dokaz o sadašnjem državljanstvu, važeću identifikacijsku ispravu te uvjerenje o nekažnjavanju nadležnog tijela države čiji je podnositelj državljanin i države u kojoj ima stalni boravak. Uvjerenje o nekažnjavanju ne smije biti starije od šest mjeseci.
Za osobu koja zahtjev podnosi na osnovi braka dodatno se traže dokumenti kojima se dokazuje brak, status stalnog boravka i hrvatsko državljanstvo bračnog druga. MVEP među dokumentima za ovu osnovu navodi vjenčani list i domovnicu hrvatskog bračnog druga.
Ako je brak sklopljen u inozemstvu, činjenica sklapanja braka treba biti upisana u hrvatsku maticu vjenčanih kada se zahtjev za državljanstvo temelji na tom braku.
Za strane javne isprave može biti potrebna legalizacija, Apostille i ovjereni prijevod na hrvatski jezik, osim kada međunarodni ugovor između Hrvatske i države koja je dokument izdala predviđa jednostavniji postupak ili oslobađanje od legalizacije.
Gdje se predaje zahtjev?
Ako osoba ima odobren privremeni ili stalni boravak u Hrvatskoj, zahtjev se osobno predaje u nadležnoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji prema mjestu boravka kao npr., ako živite u Rijeci onda se obrstite u Prva policijska postaja u Rijeci.
Ako osoba nema odobren privremeni ili stalni boravak u Hrvatskoj, a ima neku pravnu osnovu koja omogućava stjecanje državljanstva iz inozemstva, zahtjev se podnosi preko hrvatske diplomatske misije ili konzularnog ureda.
Koliko košta postupak?
Ako je zahtjev podnesen u Hrvatskoj i doneseno je pozitivno rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo, MUP trenutno navodi upravnu pristojbu od 139,36 eura.
Ako se zahtjev podnosi preko hrvatskog veleposlanstva ili konzulata u inozemstvu, plaća se odgovarajuća konzularna pristojba prema važećoj konzularnoj tarifi.
Koliko se čeka?
Ne postoji jedno pravilo prema kojem svaki zahtjev mora biti završen, primjerice, za tri ili šest mjeseci.
MUP RH navodi da trajanje postupka ovisi o složenosti pojedinog predmeta. Ministarstvo tijekom postupka pribavlja informacije od drugih tijela, uključujući podatke potrebne za sigurnosne i druge zakonske provjere, a podnositelj može biti pozvan dostaviti dodatnu dokumentaciju.
Hrvatskim državljaninom osoba koja državljanstvo stječe prirođenjem postaje danom uručenja pozitivnog rješenja. Nakon toga slijedi upis u knjigu državljana, a domovnica se može podići u matičnom uredu.
Šta ako vam je otac ili majka hrvatski državljanin?
To je potpuno drugačija situacija od braka.
Dijete čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom.
Ako je dijete rođeno u Hrvatskoj i jedan roditelj je u trenutku rođenja hrvatski državljanin, također stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom.
Za osobu rođenu u inozemstvu kojoj je jedan roditelj u trenutku rođenja hrvatski državljanin zakon predviđa mogućnost upisa u hrvatsko državljanstvo do navršene 21. godine života.
Važno je naglasiti da stjecanje podrijetlom nije isto što i naturalizacija. Osobe koje državljanstvo steknu podrijetlom smatraju se hrvatskim državljanima od trenutka rođenja.
Šta je s pripadnicima hrvatskog naroda iz BiH, Srbije i drugih država?
Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Hrvatskoj također može pod zakonskim uvjetima steći hrvatsko državljanstvo bez prethodnog osmogodišnjeg života u Hrvatskoj.
Pripadnost hrvatskom narodu može se dokazivati ranijim nacionalnim izjašnjavanjem u službenim dokumentima, odnosno dokazima o zaštiti i promicanju interesa hrvatskog naroda i aktivnom sudjelovanju u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
Ako je pripadnost hrvatskom narodu roditelja nesporno utvrđena, podnositelj u određenim slučajevima ne mora posebno prilagati iste dokaze za sebe.
Rođenje u Hrvatskoj samo po sebi ne znači automatsko državljanstvo
Još jedna česta zabluda je da svako dijete ili osoba rođena u Hrvatskoj automatski dobiva hrvatsko državljanstvo.
Hrvatska nema opće pravilo prema kojem je mjesto rođenja samo po sebi dovoljno.
Posebno pravilo postoji, primjerice, za dijete rođeno ili pronađeno u Hrvatskoj kada su oba roditelja nepoznata, nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva. Za ostale slučajeve gleda se državljanstvo roditelja i druga zakonska osnova, piše GPMaljevac.
Otvori KEKS Pay
