Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

Kada se uspjeh koristi za političku promociju 
i slanje opasnih poruka

21. studenoga 2020. u 16:45 1 komentara 1068 prikaza
Pogledajte galeriju 1/3

Zasigurno da nema svjetskog ratišta, a ni većeg terorističkog napada u bilo kojem kutku svijeta, a da nakon njega ne ispliva informacija kako je upotrijebljeno naoružanje i vojna oprema proizvedena u nekoj od država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, piše Večernji list BiH.

U kaljavim rovovima Gornjeg Karabaha fotografirana su punjenja za VBR-ove tipa BM-21 GRAD proizvedena u Srbiji, srpske granate rado su korištena roba i u sukobu na istoku Ukrajine, a terorist iz Pariza krenuo je u svoj suludi pohod s puškom napravljenom u bivšoj Jugoslaviji u pogonima kragujevačke tvrtke Zastava oružje.... 

Kad je riječ o naoružanju koje bije neke nove svjetske bitke i širi teror i strah u urbanim sredinama zapadne Europe, svakako prednjače proizvođači naoružanja iz susjedne Srbije, a za njima previše ne zaostaju ni proizvođači iz drugih zemalja u regiji, pa i iz BiH. Poznato je kako je namjenska industrija u svijetu, pa tako i ona kod nas, jedna od rijetkih gospodarskih grana koje bilježe pozitivne trendove i dobit. Riječ je o industriji koja će dugoročno donositi ogromnu zaradu jer industrija naoružanja i vojne opreme uvijek ima sigurno tržište, a krizna žarišta u modernom svijetu niču kao gljive poslije kiše i mogli bismo reći da je trenutačno nemoguće proizvesti dovoljne količine naoružanja koje bi slijedile aktualne potrebe.

Binasove granate

Posljednja informacija koja ilustrira izvjestan napredak i razvoj namjenske industrije u BiH jest i demonstracija učinkovitosti naoružanja i opreme koja se proizvodi u tvornici oružja i streljiva Binas kod Bugojna. Naime, u prošlu je srijedu Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, posjetio tvornicu oružja i streljiva Binas kod Bugojna. Tamo su mu demonstrirali učinkovitost nekih od svojih najboljih proizvoda, a lider vladajuće bošnjačke stranke SDA nakon toga novinarima je kazao kako je impresioniran viđenim. Bakir Izetbegović tom je prilikom izjavio kako Bosna i Hercegovina ima na raspolaganju “strahovito oružje” pa je poručio kako bi o tome trebali razmisliti svi oni koji imaju kakve zle namjere prema toj zemlji. “Nazočili smo prezentaciji nove granate proizvedene u Binasu u Bugojnu, dometa više od dvije tisuće metara i koja puca izuzetno frekventno i rafalno. Dakle, strahovito oružje u rukama Bosne i Hercegovine”, kazao je Izetbegović.

Dodao je i to kako je svaki napredak koji vojna industrija BiH učini “korak prema učvršćenju mira”. “Ovo je jedna obeshrabrujuća poruka za sve one koji eventualno imaju loše namjere u odnosu na BiH”, dodao je na kraju Izetbegović vidno oduševljen učinkom bacača granata i streljiva koje se izrađuje u Bugojnu. Ne znamo je li oduševljenost viđenim rezultirala izjavama u kojima se apostrofiraju oni koji imaju zle namjere prema BiH ili je samo u predizbornom ozračju iskorišten klasični populistički spin o unutarnjim i vanjskim neprijateljima koji vrebaju iz svakog kutka, a sve u cilju mobilizacije biračkog tijela, dok će naoružanje ipak završiti kao izvozni primjerak.

Bilo kako bilo, nismo dugo morali čekati da ova Izetbegovićeva euforična izjava naiđe na plodno tlo. Promptno nakon objave ove informacije javio se i trgovac, ali i kupac naoružanja broj jedan u regiji, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji je na Izetbegovićevu izjavu, kao na prozivku, reagirao izjavom na izjavu i svojevrsnom poslovnom ponudom. Količina naoružanja koje je Srbija proizvela i izvezla u posljednje vrijeme, ali istodobno i nabavila iz više inozemnih izvora upravo je impresivna.

“Svaki napredak BiH dobar je i za nas, a spremni smo kupiti granate iz Bugojna“, rekao je brže-bolje predsjednik Aleksandar Vučić netom nakon izjave Bakira Izetbegovića kako se BiH naoružava te kako je tvornica u Bugojnu napravila posebne granate, što je prijetnja svima koji misle napasti Bosnu. U prepoznatljivoj maniri Vučić je istaknuo kako je Srbija spremna na svaku vrstu suradnje, dodajući i da postoji mogućnost suradnje na regionalnoj razini i zajednička prodaja streljiva diljem svijeta.

Namjenska industrija u BiH

Za vojnog analitičara iz Srbije Aleksandra Radića cijela ova priča ima jednu drukčiju dimenziju i pozadinu. Kako nam je kazao, prva i temeljna postavka u cijeloj priči činjenica je kako je obrambena namjenska industrija u BiH primarno u nadležnosti entiteta, dok je procedura odobravanja prometa naoružanja i vojne opreme (NVO) izrazito nadležnost države.

“Tvrtke u Federaciji BiH koje su nasljednice tvrtki iz glavne baze jugoslavenske vojne proizvodnje sada, nakon godina duboke krize, rade solidno i izvoze NVO primarno na Bliski istok i u Tursku. Sigurnosno osjetljiva tema u kontekstu odnosa naroda u BiH realna je ambicija da se razvijaju pričuvni kapaciteti za proizvodnju pješačkog i topničkog streljiva jer to mogu protumačiti, prije svega, kao pripreme za ‘prošli rat’, odnosno pokušaj stvaranja samostalnih resursa po regijama. Trenutačno postoje tvornice u središnjoj Bosni, sarajevskoj regiji i Goraždu, a rečeno je javno kako će se pričuvni pogon osnovati u Bihaću”, kazao je Radić.

“Naime, kada je riječ o izvozu naoružanja i vojne opreme za 2018. godinu, prema podacima dostavljenim UN-u iz Bratstva Novi Travnik (BNT), u UAE otišlo je čak 450 minobacača 120 mm i 82 mm te 188 minobacača 81 mm u Tursku. Zanimljivo je kako je suradnja u prodaji opreme i naoružanja, a koju je u svom ‘odgovoru’ natuknuo i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, već više puta bila realizirana. Podaci iz 2018. godine o izvozu naoružanja svjedoče kako su 22 minobacača iz BiH izvezena u Srbiju i jedna tvrtka to je dalje prodala poljskoj tvrtki za krajnjeg korisnika u Iraku. I nije to bilo jedini put kad su BiH i Srbija pokazale zavidnu ‘bratsku’ privrženost jedna drugoj kad je trebalo izvesti naoružanje i vojnu opremu. Zanimljivo je da je 2016. čak 500 minobacača 120 mm i 81 mm iz BiH izvezeno u Srbiju pa u Saudijsku Arabiju te 40 komada minobacača 81 mm također preko Srbije u SAD. I trenutačno postoji suradnja i konkurencija tvrtki iz BiH i Srbije jer tržište traži streljivo 12,7 mm za mitraljeze. To je radio konjički Igman i tvrtke iz Srbije to su uzimale kod njih i prodavale na Bliski istok u okviru većih paketa raznog asortimana streljiva, ali sada je Prvi Partizan iz Užica pokrenuo svoju liniju za 12,7 mm stvorivši konkurenciju Igmanu”, tvrdi Aleksandar Radić.

Prema njemu, tvrtka Binas iz Bugojna serijski proizvodi i izvozi granate za ručne bacače granata 40 mm, a novina je streljivo za automatski bacač granata, koji se postavlja na tronožac na zemlji ili na borbena vozila i zato može podnijeti snažnija punjenja većeg dometa i veće letalne moći. U pozadini cijele priče je i plan da se u Federaciji BiH proizvodi automatski bacač granata čiji je prototip već izrađen u TRZ Hadžići, a na bazi rješenja iznimno popularnog američkog bacača Mk 19. Prezentirane granate, kojima je Bakir Izetbegović impresioniran (s razlogom), kalibra su 40 mm, dužina streljiva je 112 mm, težine 372,5 grama, a domet djelovanja kreće se od 1500 – 2200 metara. Uništavaju živu silu u radijusu od pet metara i svakako predstavljaju vrlo ubojito sredstvo. Sigurno je kako će jedan ovako učinkovit tip streljiva naći svoje mjesto u arsenalima mnogih vojski svijeta.

S druge strane, u susjednom entitetu RS najviše inicijative pokazuje privatni Tehnički remont Bratunac, koji je uspješno osvojio proizvodnju oklopnog vozila Despot. Prije neki dan predana su još dva komada za SAJ (Specijalne antiterorističke postrojbe). Plan je da policija Republike Srpske nabavi čak 30 komada ovih vrlo uspješnih koncepata malog vozila za Specijalne antiterorističke postrojbe i novoformiranu postrojbu Žandarmerije, po uzoru na onu koja već postoji u susjednoj Srbiji. Postoji intencija i da srpska Žandarmerija nabavi Despot, tako da bi to postao, eventualno, prvi veći izvozni uspjeh ove privatne tvrtke iz Bratunca, kazao je Radić.

Oklopno taktičko vozilo 4x4 Despot pokreće motor Mercedes-Benz OM 926LA snage 240 kW (322 HP), zapremine 7,2 l s maksimalnim obrtnim momentom od 1,300 Nm (1300 – 1600 o/min). Višestupanjski automatski mjenjač je Allison 3000SP s 6+1 brzinom. Maksimalna brzina je oko 120 km/h. Dužina vozila je 6,05 m, visina 2,70 m, širina 2,56 m. Unutarnji prostor je veličine 12 m². Borbena masa vozila je 14 tona, a korisna nosivost je tri tone. Despot ima neovisni ovjes kotača s hidrauličnim i čeličnim spiralnim amortizerima. Na bokovima su tri trokutasta prozora pored kojih su puškarnice s trokutastim zaštitnim poklopcima. Sva stakla su, dakako, neprobojna. Na krovu su dva otvora s poklopcem gdje posada može promatrati ili djelovati svojim naoružanjem. Despot ima posadu od tri člana i prevozi do šest ljudi u osnovnoj konfiguraciji naoružanoj s daljinski upravljanom borbenom stanicom s mitraljezom kalibra 7,62 mm i bacačem granata kalibra 40 mm s revolverskim spremnikom sa 6 metaka pa je moguće čak u nekoj varijanti da dobije i moćno streljivo iz Binasa, što bi bila potencijalna mogućnost razvoja neke suradnje na entitetskim razinama unutar BiH.

Senzorska glava za promatranje i ciljanje naoružanjem ima dnevnu kameru, noćnu termokameru i laserski daljinomjer. Osim ove osnovne varijante, koja se može koristiti kao lako borbeno vozilo i transporter u policiji i vojsci (u zemlji i u mirovnim operacijama u inozemstvu), moguće je vozilo Despot uraditi u sanitetskoj varijanti i varijanti nosača nekog oružanog sustava.

Buduće perspektive

Dakle, iz svega je vidljivo kako je namjenska industrija u BiH, iako podijeljena po entitetima i s vrlo kompleksnim sustavom nastupa na svjetskom tržištu, kao i nadležnostima za prodaju naoružanja vojne opreme, ipak kvalitetna i konkurentna na tržištu. Svoje mjesto treba tražiti u suradnji između entiteta i proizvodnji lakog naoružanja, streljiva i opreme, ali i topničkih granata određene kalibraže koju već uspješno godinama proizvodi i izvozi u regiju i na svjetsko tržište.

Međutim, iako je eksplozivno naoružanje itekako opasno, ipak mnogo opasnije mogu biti eksplozivne izjave ispaljene na takav način da, iako su usmjerene na jako definiranu metu, ipak najviše štete čine nama samima jer, kao što kaže dijalog iz jednog partizanskog filma: “Našeg se topa bojimo i mi i oni.”•