Nekoliko povjerenstava obaju domova Parlamenta FBiH je uz podršku Misije OESS-a u BiH održalo zajedničku tematsku sjednicu o institucionalnom odgovoru na nasilje u obitelji i nad ženama. Uz široku raspravu s naglaskom na odgovor institucija u FBiH na nasilje u obitelji i nad ženama, neka su pitanja ipak ostala bez odgovora, piše Večernji list BiH.
Jedno od njih postavila je izaslanica u Domu naroda Parlamenta FBiH Ivana Zrimšek Šaravanja, a odnosi se na govor mržnje usmjeren prema ženama iz klupa Zastupničkog doma.
- Prije osam mjeseci u ovom smo Parlamentu imali slučaj verbalnog nasilja nad ženama. Percepcija u javnostima je da smo mi, zastupnice odnosno izaslanice u Parlamentu, zaštićenije u odnosu na druge žene koje su manje vidljive u javnosti. No, to se baš i nije dogodilo u konkretnom slučaju verbalnog nasilja u Parlamentu. Od svih govornika na ovoj tematskoj sjednici, radnih tijela obaju domova, domaćih i međunarodnih udruga za zaštitu žena, jedine su reagirale predsjednice Povjerenstva za jednakopravnost spolova te Povjerenstva za ljudska prava i slobode u Domu naroda - Aida Obuća i Miomirka Melank tako što su sazvale sjednice o toj temi.
Zašto su ostali koji su pozvani štititi žene od nasilja prešutjeli verbalno nasilje nad ženama u samom Parlamentu FBiH od zastupnika, kojeg neću imenovati jer nasilniku, bio on verbalni ili fizički, ne treba davati ni stranačku ni vjersku ni nacionalnu atribuciju? - pitanje je izaslanice Zrimšek Šaravanje, a koje je ostalo bez odgovora, pa čak i komentara.
Iako izaslanica Zrimšek Šaravanja nije imenovala zastupnika koji je verbalno vrijeđao žene, u pitanju je zastupnik DF-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Sanel Kajan. On je kolegice u Parlamentu FBiH nazivao "zmijurinama kamenjarkama" te naknadno na društvenim mrežama pozivao na njihov linč, a potom i vrijeđao kolegicu Suadu Halilović izrugujući se njezinim zdravstvenim problemima.
Njegova stranačka i kolegica iz zastupničkih klupa Alma Kratina, ujedno i predsjednica Povjerenstva za jednakopravnost spolova u Zastupničkom domu, jedna je od onih koji su prešutjeli Kajanov govor mržnje prema kolegicama u Parlamentu FBiH. Zrimšek Šaravanja postavila je i pitanje vezano uz sigurne kuće i njihov učinak na djecu žrtava nasilja. Upitala je mogu li, umjesto žena žrtava nasilja i djece, na koje premještanje u sigurne kuće ostavlja traume i obilježava ih, iz obiteljskih domova biti premješteni nasilnici, a žrtve, uključujući i djecu, ostati u svojim domovima.
Odgovor koji je dobila je da se nasilnike nastoji smjestiti iza rešetaka. Koliko se u tomu uspijeva, svjedočimo, nažalost, svakodnevno, a svaki novi slučaj nasilja u obitelji naglašava potrebu kvalitetnijeg institucionalnog odgovora, počevši od zastupničkih klupa do obiteljskih domova kao mjesta u kojima se, nažalost, događa najveći broj slučajeva nasilja nad ženama, kao i djecom. •
