Oko devet tisuća djece u BiH ne može naučiti čitati i pisati iako su često prosječno ili natprosječno inteligentna, a sve zbog poremećaja koja se naziva disleksija, piše Večernji list BiH.
Učitelji, nastavnici, ali i roditelji uglavnom nisu informirani o tom poremećaju, pa većina takve djece nikada ne dobije podršku i njihov potencijal ostane neiskorišten, a sve to se pripisuje lijenosti ili niskom koeficijentu inteligencije.
Prepušteni slučaju
Naime, stručnjaci upozoravaju kako u BiH nema organiziranog otkrivanja disleksije, ni praćenja školske djece, a njezino prepoznavanje je prepušteno slučaju. Također, pedagozi i nastavnici se tijekom obrazovanja na fakultetima ne upoznaju s ovim poremećajima, odnosno educiranost osoba koje rade s djecom nije prilagođena obrazovnim potrebama disleksičara.
Istraživanja su pokazala kako u Bosni i Hercegovini svako deseto dijete ima simptome disleksije. Kako tvrde logopedi, to nije bolest, ali je stanje koje se manifestira poteškoćama svladavanja vještine čitanja, pisanja i razumijevanja. Dijete obično ima poteškoće s usvajanjem slova, brojeva, znakova, zamjenjuje slična slova tijekom čitanja i pisanja, a kasnije izostavlja slogove, pa čak i cijele riječi. Zbog neznanja, djeca su na početku prepuštena sama sebi, a roditelji vrše pritisak na dijete jer misle da ne želi učiti, učitelji i nastavnici se ljute tvrdeći da namjerno izbjegava obveze, a vršnjaci ga ne žele u društvu.
- To su poteškoće na putu usvajanja kronološke memorije, gdje djeca ne mogu prepoznati početni glas u riječi ili riječ ne mogu rastaviti na glasove. Potom poteškoće na području radne memorije, orijentacije u vremenu i prostoru, a sve to se onda u kasnijim razredima manifestira poteškoćama u učenju, objašnjava prof. dr. Mirela Duranović koja je doktorirala iz područja logopedije.
Glavni problem je u edukaciji nastavnoga osoblja te što djeca s disleksijom nisu prepoznata i s njima nitko ne radi na odgovarajući način. Kako objašnjava doktorica, u BiH ne postoji sustavno otkrivanje disleksije te je u takvoj situaciji ni roditelji ne mogu prepoznati, niti su učitelji educirani za to. Roditelji i nastavnici su svjesni da nešto nije uredu s djetetom, ali ne znaju što, pa sve najčešće to pripisuju lijenosti ili u nekim slučajevima i intelektualnim poteškoćama, što disleksija nikako nije. Dijete se onda upućuje na kategorizaciju iako mališani s disleksijom imaju prosječni ili natprosječni kvocijent inteligencije.
Poznate osobe s disleksijom
Da disleksija ne nosi samo negativne karakteristike, pokazuje podatak kako takve osobe imaju jaku intuiciju, kreativne su, krasi ih umjetnički način razmišljanja, a posjeduju i odličan vizualni kapacitet. To najbolje potvrđuje i popis u svijetu poznatih osoba kojima je utvrđena disleksija.
Među poznatim osobama u povijesti, pa i među genijalcima, bilo je disleksičara. Neki od njih su slikarski geniji Pablo Picasso i Leonardo da Vinci, zatim poznati znanstvenici Albert Einstein, Thomas Edison i Isaac Newton. U disleksičare se ubrajaju i neki poznati pisci poput Agathe Christie, Ernesta Hemingwaya, ali i naš nobelovac Ivo Andrić. Glumci Tom Cruise i Whoopi Goldberg također su disleksičari.•
