Jednog pokemona sam našao u stambenoj zgradi u Mostaru, a prije tog sam ušao u pogrešnu. Jučer sam išao prema crkvi, tu mi ga je pokazivalo. Otišao sam i u groblje pomoliti se da ne bih djelovao čudno ako me fratar vidi - hladno mi govori prijatelj dok prebire po aplikaciji Pokemon GO, piše Večernji list BiH. Da nisam ona generacija koja je gledala Pikachua, Psydicka, Bulbasora, Togapyja, Charizarda i druge za koje me sjećanje služi, ne bih shvatio što govori, naprotiv, strahovao bih za njegovo mentalno zdravlje. Večer kasnije, susjed Franjo mi šalje link da preuzmem aplikaciju i poziva me na ulicu da tražimo pokemone. Bio je to trenutak kad se i za mene moglo početi strahovati jer, što ga na luđoj lokaciji locira, to je uzbudljivije. Franjo nalazi jednog na mom travnjaku i hvata ga. Šetnju nastavljamo prema središtu Gruda i u razdoblju od deset minuta već nas je petorica tražila pokemone. Za pola sata uhvaćena su dva pokemona. - Dobro je, ovo nas je natjeralo na rekreaciju, govore Ante i Franjo dok završavamo šetnju središtem Gruda, a slažu se i Petar i Nino koji su bili u kasnonoćnoj ekspediciji koja je lovila pokemone. Priznajem, zahvaljujući stotinama odgledanih epizoda Asha, Mysti, Brocka, tima Raketa, Pikachua i Mjauta, ali i ekipi zagrijanoj za ovaj virtualno-stvarni hit, lako sam se ponovno navukao na taj film. Također, uz toliku medijsku prašinu koju je podigla ova igrica i činjenicu da je John Hanke, tvorac Pokemon GO igre, ali i drugih tehnoloških inovacija, na njoj radio od 1996., teško je ostati imun i ne provjeriti što se nalazi u pozadini. Razgovarali smo i s mladim računalnim stručnjacima koji prate što se događa u njihovoj branši. - Čuo sam dosta toga o Pokemon GO-u od prijatelja koji žive u zapadnim zemljama gdje su ovakve igre puno popularnije. Osobno nisam previše zainteresiran u igru, ali vjerujem da bi igra mogla biti dosta popularna i u nas. Bar će natjerati ljude, prije svega djecu, da malo više izlaze iz kuće, kazao je za Večernji list Tomislav Kordić, računalni stručnjak. Ante Iličić pak nam govori kako igre igra gotovo svakodnevno, a najviše voli FPS (First person shooter) i sportske igre. A kad je Pokemon GO u pitanju, Iličić nam govori sljedeće. - Volim to što je područje u kojem se igra događa zapravo stvarni svijet oko nas. Postoji velik potencijal uz današnje pametne telefone te njihove GPS i internet mogućnosti. Također, pozitivna stvar vezana za igru je ta što se ljudi kreću dok pokušavaju uhvatiti pokemone pa se tu radi i o svojevrsnoj tjelovježbi. Igrica je iz dana u dan sve popularnija, pa me ne čudi hvatanje pokemona na području BiH, govori nam Iličić. “Pokemanija” se, nakon vremena kada su se u trgovinama kupovale pokemon lopte i figurice pokemona, ponovno vratila, ali ovog puta u svom najboljem izdanju i ovo će zasigurno predstavljati revoluciju u proizvodnji budućih videoigara i sličnih aplikacija. Nadamo se ipak da zbog igrice u Hercegovini, kao u Americi primjerice, nećemo otkrivati bizarnosti kakve se posljednjih dana događaju.
I Hercegovinu zahvatila 'pokemanija'
