Europske vlade, od Reykjavíka do Haaga, počinju s pripremama za goleme promjene u oceanu koje bi mogle iz temelja izmijeniti život na kontinentu. Duboko u sjevernom Atlantiku, masivan sustav struja poznat kao AMOC (Atlantska meridionalna preokretna cirkulacija) donosi toplu tropsku vodu prema sjeveru i tako štiti Europu od smrzavanja. No, zbog kontinuiranog ispuštanja stakleničkih plinova, ta oceanska toplinska pumpa slabi i prijeti joj potpuni prestanak rada.
Područje neuobičajeno hladne vode južno od Grenlanda, koje su znanstvenici nazvali "hladnom mrljom", potiče bojazan da je usporavanje već u tijeku. Drugi istraživači analizirali su klimatske modele, temperaturne zapise mora i proveli simulacije, a njihovi zaključci upućuju na to da bi se kolaps mogao dogoditi ranije nego što se predviđalo, piše Politico.
Iako bi se taj proces odvijao desetljećima, ozbiljno usporavanje ili potpuni slom AMOC-a poremetili bi europsku poljoprivredu, infrastrukturu, socijalnu skrb i gospodarstvo. Posljedice bi bile tolike da bi prošlogodišnje vrućine i požari izgledali kao blijeda uspomena. Kontinent bi se mogao suočiti s ledenim zimama, sušnim ljetima, naglim porastom razine mora i razornim olujama.
Donedavno se takav scenarij smatrao tek dalekom mogućnošću, svojevrsnom "noćnom morom" koja je služila kao upozorenje na opasnosti nekontroliranih klimatskih promjena. Međutim, dokazi o mogućem značajnom usporavanju ili potpunom kolapsu sve su brojniji, pa vlade sada tu prijetnju shvaćaju ozbiljno i traže načine za ublažavanje štete.
Island je kolaps AMOC-a proglasio rizikom za nacionalnu sigurnost. Nizozemska istražuje što bi usporavanje značilo za njezinu obranu od mora. Finska ispituje potencijalne posljedice, dok Ujedinjeno Kraljevstvo troši milijune na sustav ranog upozoravanja. O prijetnji su počeli raspravljati i nordijski ministri.
Za donositelje odluka, nestabilnost AMOC-a predstavlja jedinstven izazov. Pitanje je kako se pripremiti za daleku katastrofu koja se možda nikada neće dogoditi, ali bi, ako se ostvari, promijenila život u Europi iz temelja. Vlade ipak sve češće zaključuju da neizvjesnost nije opravdanje za čekanje.
"Bilo bi neodgovorno čekati apsolutnu sigurnost prije početka priprema", rekao je islandski ministar klime Jóhann Páll Jóhannsson. "Jer, jednom kad posljedice postanu neporecive, moglo bi biti prekasno da ih spriječimo."
"Ovdje nije riječ o panici ili širenju straha", dodao je. "To je jednostavno odgovorno upravljanje."
Zabrinutost se proširila i do Bruxellesa. Ondje je prošle godine povjerenica EU za zelenu tranziciju, Teresa Ribera, predložila da se AMOC uvrsti na popis ključnih pojmova povezanih s nacionalnom sigurnošću u Europi.
Mehanizam oceanske pumpe
Pokretač AMOC-a nalazi se u sjevernom Atlantiku, gdje hladna i slana voda tone u oceanske dubine. Taj proces pomaže povući topliju vodu prema sjeveru i tisućljećima oblikuje klimu u Europi. To objašnjava zašto Pariz nema hladne zime poput Ottawe, iako se francuska prijestolnica nalazi nešto sjevernije. To je i jedan od razloga zašto Island i sjevernoeuropske zemlje nemaju sibirsku klimu.
Klimatske promjene sada prijete tom stabilnom mehanizmu. Kako se grenlandski ledeni pokrivač topi i kako obilnije kiše donose više slatke vode u sjeverni Atlantik, more postaje toplije i manje slano, a time i manje gusto. Zbog toga teže tone, što slabi cirkulaciju.
To može pokrenuti povratnu spregu: slabije struje nose manje soli na sjever, što dodatno razrjeđuje vodu i još više usporava AMOC. Postoji strah da bi se uz dovoljno zagrijavanja taj proces mogao značajno usporiti ili čak potpuno zaustaviti.
Scenarij je možda poznat iz filma katastrofe "Dan poslije sutra" iz 2004. godine, u kojem zaustavljanje atlantskih struja izaziva naglo smrzavanje i gura svijet u novo ledeno doba. Međutim, nema dokaza da je tako ekstreman i brz razvoj događaja moguć.
Ipak, opasnost nije ograničena na daleku budućnost. Čak i ako bi se potpuni kolaps AMOC-a odvijao desetljećima, vjerojatno tek nakon kraja ovog stoljeća, dijelovi sustava mogli bi početi otkazivati mnogo ranije. Posljedice bi se osjetile davno prije nego što struje potpuno stanu.
"Dijelovi AMOC-a mogli bi početi kolabirati na putu prema potpunom slomu", rekao je Laurie Laybourn, suradnik u Chatham Houseu i direktor Inicijative za strateške klimatske rizike. "To je proces koji bi donosio poremećaje cijelim putem."
Znanstvenici su posebno zabrinuti zbog subpolarnog vrtloga, kružne struje južno od Grenlanda koja pomaže u pokretanju AMOC-a. Neke studije sugeriraju da bi njegovo miješanje vode moglo prestati već 2040-ih, što bi izazvalo velike promjene u samo jednom desetljeću.
Kolaps tog vrtloga ne bi cijelu sjevernu Europu bacio u duboko smrzavanje koje se povezuje s potpunim gašenjem AMOC-a, ali bi mogao donijeti znatno hladnije zime i povećati rizik od suše.
"Postoji znatan rizik da se to dogodi u idućih 20 godina"
"Teško je reći kada točno, ali smatram da postoji znatan rizik da se to dogodi u idućih 20 godina", rekla je Swinda Falkena, istraživačica sa Sveučilišta u Utrechtu. "To zapravo znači da planiranje mora početi odmah."
Znanstvenici još uvijek ne znaju u kojem bi trenutku struje AMOC-a mogle prijeći takozvanu točku preokreta, nakon koje kolaps postaje neizbježan. Ne znaju ni koliko smo blizu toj točki. Procjene se kreću od globalnog zagrijavanja od 1,4 stupnja Celzija iznad predindustrijskih razina, što je razina koju je svijet upravo dosegnuo, pa sve do 8 stupnjeva.
Još uvijek se raspravlja o tome koliko će struje biti poremećene, a znanstvenici se ne slažu ni oko toga je li usporavanje već počelo. No, svi se slažu da će AMOC slabiti kako se klima nastavi zagrijavati.
Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) zaključio je 2023. godine da je "vrlo vjerojatno da će AMOC oslabjeti tijekom 21. stoljeća". Procjenjuju da bi mu snaga mogla pasti za 24 do 39 posto u odnosu na predindustrijske razine.
IPCC je također izrazio "srednju razinu pouzdanja" u procjenu da se nagli kolaps ne očekuje prije 2100. godine. Ipak, istraživanja objavljena nakon tog izvješća sugeriraju da bi sustav mogao dosegnuti točku preokreta znatno ranije.
Dvije nedavne studije smjestile su taj prag oko sredine ovog stoljeća. Zaseban rad otkrio je da je kolaps vjerojatniji nego što nije prije kraja stoljeća, čak i ako se smanje emisije stakleničkih plinova. Drugo istraživanje sugerira da je rizik od gašenja AMOC-a oko 25 posto čak i uz blago zagrijavanje. Jedna ovogodišnja studija zaključila je da će struje izgubiti polovicu svoje snage do 2100. godine. S druge strane, jedan nedavni rad smatra da je potpuni kolaps u ovom stoljeću malo vjerojatan.
"Rizici se čine ozbiljnijima nego što se ranije mislilo", rekao je islandski ministar Jóhannsson.
Kako bi izgledala Europa nakon kolapsa
Znanstvenici počinju skicirati kako bi Europa mogla izgledati nakon sloma AMOC-a. Slika koju opisuju u objavljenim studijama i intervjuima je dramatična.
Zimi bi kontinent mogle pogađati snažne oluje, potaknute velikom razlikom u temperaturi između zaleđenog sjevera i toplijeg juga. Arktički morski led mogao bi se proširiti na jug prema Škotskoj i nordijskim fjordovima. Na Baltičkom moru mogli bi biti potrebni ledolomci. Amsterdamski kanali mogli bi se potpuno zalediti, jer bi hladni valovi mogli spustiti temperature na minus 20 u Nizozemskoj i minus 40 u Skandinaviji.
Suša u zapadnoj Africi mogla bi natjerati migrante na sjever jer se tropski kišni pojas pomiče prema jugu. U međuvremenu, Island bi se mogao suočiti s gospodarskom propašću zbog kolapsa ribljeg fonda.
Duž europske atlantske obale, viša razina mora mogla bi pogoršati poplave i potisnuti slanu vodu u poljoprivredna zemljišta u nizinama. Ljeta bi i dalje donosila ekstremne vrućine, ali bi manjak oborina mogao pogoršati nestašicu vode. Jedan rad navodi da bi se u Ujedinjenom Kraljevstvu površina pogodna za uzgoj usjeva smanjila s današnjih 32 na samo 7 posto.
Zabrinutost zbog ovih mogućih utjecaja počinje oblikovati vladine planove. Island je ovog proljeća iznio tu prijetnju pred Nordijsko vijeće ministara. "Razgovarali smo o pripremi zajedničke procjene rizika za nordijske zemlje", rekao je Jóhannsson.
U Finskoj je ministrica klime Sari Multala pokrenula procjenu o tome što bi usporavanje AMOC-a moglo značiti za zemlju. To uključuje posljedice za klimu, Baltičko more i ključne sektore poput poljoprivrede, energetike i prometa.
"Sasvim je očito da bi se uvjeti za život u Finskoj jako pogoršali ako bi temperatura pala tako drastično kao u najgorim scenarijima", izjavila je. "Budući da smo na prvoj crti kada je riječ o ovoj točki preokreta, želimo imati najbolje moguće znanje o tome."
Nizozemska provodi sličnu procjenu, s fokusom na ugroženost obalne obrane. Povjerenik nizozemskog programa Delta radi na tome da se slabljenje AMOC-a uključi kao jedan od mogućih scenarija u planove pripravnosti. Studije sugeriraju da bi gašenje AMOC-a moglo podići razinu mora za otprilike pola metra duž dijelova sjevernog Atlantika, povrh porasta koji su već uzrokovale klimatske promjene.
"Brzina je neizvjesna, trenutak je neizvjestan i utjecaj je neizvjestan", rekla je Saskia van Vuren, koja savjetuje povjerenika. No, to već utječe na planiranje na terenu. "Moramo prihvatiti da bi se u budućnosti na rijekama mogao pojaviti led", dodala je i ukazala na tekuće projekte obnove rijeka.
Ipak, ostaju velike neizvjesnosti. Postoji šansa da globalno zagrijavanje poništi bilo kakvo zimsko zahlađenje povezano s AMOC-om.
"Neizvjesnost nije razlog za nerad", rekao je Walid Oueslati, voditelj odjela za klimu u OECD-u. "To je razlog za bolje upravljanje rizicima. Vlade se svakodnevno bave neizvjesnim rizicima, poput financijskih kriza, pandemija ili prirodnih katastrofa."
Potraga za sustavom ranog upozorenja
Jedna od prvih linija obrane jest uočavanje trenutka kada proces počne. Vlade i znanstvenici ulažu u sustave ranog upozoravanja kako bi otkrili kada se kritični dijelovi cirkulacije približavaju točki preokreta.
Britanska vlada uložila je 81 milijun funti (94 milijuna eura) u istraživački program za stvaranje mehanizma ranog upozoravanja za dva ključna sustava: grenlandski ledeni pokrivač i subpolarni vrtlog. "Pokušavamo okupiti timove kako bismo bolje promatrali, modelirali i predviđali točke preokreta te tako mogli bolje reagirati", rekla je Gemma Bale, jedna od voditeljica programa.
Program ovisi o pouzdanim, dugoročnim promatranjima oceana. Znanstvenici su postavili mjerne uređaje diljem Atlantika. Jedan takav sustav, poznat kao RAPID, najdugovječniji je program s 20 godina dosljednih podataka.
"To je jedina stvar koja nam izravno govori kako se AMOC mijenja iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec", rekla je Penny Holliday iz britanskog Nacionalnog oceanografskog centra. Zasad je zabilježen blagi pad, iako znanstvenici još nisu sigurni jesu li za to odgovorne klimatske promjene.
No, mreža za praćenje je nesigurna. Mnogi se sustavi financiraju kratkoročnim potporama od kojih neke istječu 2028. godine, što dugogodišnje programe čini ranjivima na promjene političkih prioriteta. U Sjedinjenim Državama, administracija predsjednika Donalda Trumpa početkom je godine odlučila smanjiti financiranje i ukloniti plutače, ali je odluku povukla nakon snažnih reakcija.
Za znanstvenike je taj događaj naglasio problem tretiranja dugoročnog praćenja oceana kao niza kratkoročnih projekata. Umjesto toga, žele trajni, međunarodno financirani sustav - infrastrukturu kakvu vlade već podržavaju za vremensku prognozu ili istraživanje svemira.
"Kada bismo se udružili, imali bismo sustav ranog upozoravanja", rekla je Holliday. "Mogli bismo svakoj naciji reći je li pad AMOC-a, koji modeli predviđaju, već počeo."
Europska komisija je ovog ljeta napravila prvi korak najavom od 92 milijuna eura za promatranje oceana, a u rujnu je taj iznos narastao na 220 milijuna eura. Znanstvenici su pozdravili novac, ali kažu da bi pouzdan sustav na razini cijelog Atlantika zahtijevao mnogo više.
"Potrebno je oko 500 milijuna ili milijardu eura godišnje da bismo temeljito izmjerili oceane", rekao je Sjoerd Groeskamp s Kraljevskog nizozemskog instituta za istraživanje mora. "To zvuči kao puno, ali nije. CERN ima proračun od milijardu eura godišnje, zar ne? Teleskop James Webb koštao je 10 milijardi."
Groeskamp se udružio s nekoliko zastupnika u Europskom parlamentu kako bi lobirao kod Komisije za dodatnih 25 milijuna eura godišnje. Mohammed Chahim, nizozemski europarlamentarac, rekao je da bi Bruxelles trebao stvoriti strukturirani financijski program za praćenje oceana, slično onome što se radi za svemir.
"AMOC je jedna od mojih najvećih briga", dodao je. "S obzirom na ekonomsku štetu koju bismo mogli vidjeti, trošenje nekoliko milijuna ili stotina milijuna na dugoročni opservatorij igra ključnu ulogu."
Prilagodba bez kajanja
Čak i ako podaci samo potvrde da je kolaps postao neizbježan, ta bi informacija i dalje bila važna jer bi se utjecaj odvijao desetljećima. "Jednom kada budemo znali da je točka preokreta prijeđena, to će imati ogroman utjecaj na mjere prilagodbe", rekao je Stefan Rahmstorf s Instituta u Potsdamu.
U međuvremenu, stručnjaci ističu da postoje mjere koje će zaštititi građane čak i ako AMOC ostane stabilan. "Postoje rješenja od kojih svi imaju koristi, poput bolje izolacije domova. To pomaže i protiv globalnog zatopljenja i u slučaju značajnog zahlađenja", rekao je Rahmstorf.
Mnogi učinci gašenja AMOC-a samo bi pogoršali probleme s kojima se Europa već suočava, poput suša i ekstremnog vremena. To znači da su potrebne pripreme već poznate: jačanje infrastrukture, ulaganje u obranu od poplava i otporniji opskrbni lanci.
"Možemo identificirati neke stvari koje su siguran dobitak", rekao je Laybourn. Ukazao je na obnovu zgrada, obnovu prirode radi otpornije poljoprivrede i podršku afričkim zemljama gdje bi monsuni mogli biti poremećeni.
Ipak, najvažnija mjera ujedno je i jedina za koju znanstvenici tvrde da može smanjiti rizik od samog kolapsa, a to je brzo smanjenje emisija stakleničkih plinova. "Glavni odgovor mora biti prestanak oklijevanja i odgađanja kada je riječ o smanjenju emisija i postupnom ukidanju fosilnih goriva", rekao je Rahmstorf.
Tu poruku sve češće ponavljaju i vlade koje su najizloženije prijetnji. "Najvažnije što možemo učiniti jest brzo smanjiti emisije", rekao je norveški ministar klime Andreas Bjelland Eriksen.
Islandski ministar Jóhannsson usporedio je reakciju svoje zemlje s načinom na koji su pacifičke otočne države potaknule globalnu klimatsku akciju zbog porasta razine mora. "Za nas mogućnost kolapsa AMOC-a nije apstraktno znanstveno pitanje", rekao je. "To je egzistencijalno pitanje, jer znamo da bi destabilizacija AMOC-a duboko poremetila našu infrastrukturu, ekosustave i način života."
Otvori KEKS Pay
