Prvi lokalni izbori u gradu na Neretvi nakon 12 godina, kao i predizborna kampanja, održavaju se u posve drukčijim okolnostima nego je to bilo 2008. godine te se i zbog određenih promjena u drugim lokalnim sredinama s drukčijom perspektivom gleda na ono o čemu će građani Mostara odlučivati 20. prosinca ove godine, piše Večernji list BiH.
I dok su se prije 12 godina na hrvatskoj političkoj sceni događale tektonske promjene upravo zbog još uvijek svježih raskola između HDZ-a BiH i HDZ-a 1990., ali i porasta ambicija drugih manjih hrvatskih stranaka, u 2020. godini dogodio se jedan od najvećih poraza vodeće bošnjačke stranke SDA u Sarajevu. Iako vjerojatno neće biti dramatičnog, ali će posve sigurno ostaviti traga i na mostarskim izborima. Kod Hrvata je posve drukčije stanje. Na izborima 2008. godine HDZ BiH bila je tek treća po broju glasova, a dijelila je jednak broj mandata kao i Narodna stranka Radom za boljitak koja je masovno kupovala glasove uz prešutnu potporu dijela međunarodne zajednice, ali i pravosudnih struktura.
Nerazmjer glasova
Obje ove opcije imale su po sedam vijećničkih mandata. Suvereno je na prvome mjestu i po broju glasova, ali i po osvojenim mandatima bio bošnjački SDA. Samo na jedinstvenoj gradskoj listi imao je 2000 glasova više nego HDZ BiH, a ukupno je skupio 12 vijećničkih mandata. Tadašnje Gradsko vijeće, čiji je mandat istekao 2012. godine, imalo je vijećnika iz sedam stranaka. Druga hrvatska politička opcija HDZ 1990. imala je trojicu vijećnika, jednako kao i SDP BiH, dva su otišla Stranci za BiH, a jednoga vijećnika imao je HSP Dr. Đapić - Jurišić. U takvim okolnostima HDZ BiH ipak je uspio u trećem krugu izboriti se za još uvijek aktualnog gradonačelnika Ljubu Bešlića. I dok su dva nacionalna bloka imala 14, odnosno jedanaest ruku, presuđivale su ruke SDP-a BiH, odnosno Narodne stranke Radom za boljitak koja je danas, praktički, prošlo svršeno političko vrijeme. No tadašnja izborna pravila bila su bitno drukčija nego što su današnja i, zapravo, izbor vijećnika iz jednog od šest gradskih područja nije imao nikakve veze s brojem birača. Iz svih sredina birana su po trojica vijećnika, dok se, pak, s gradske liste biralo njih sedamnaest i tako su popunjavali broj 35 koliko ih ima mostarsko Gradsko vijeće. U dvjema većinski hrvatskim jedinicama, Jugu i Jugozapadu, bošnjačke stranke otele su po jedan mandat dok je, pak, Boljitak osvojio čak tri mandata u tim jedinicama. U većinski bošnjačkim izbornim područjima puni plijen SDA pokvarili su Stranka za BiH te u jednome slučaju SDP BiH. S jedinstvene gradske liste po četiri mandata uzeli su SDA, Boljitak i HDZ BiH, dva je tada dobio SDP.
Presuda iz Strasbourga
Naša stranka, koja se pokušava promovirati kao stranka s velikim iskorakom, u Mostaru je prije 12 godina bila debelo ispod izbornog praga. No upravo je njihova članica Irma Baralija s presudom Suda za ljudska prava u Strasbourgu praktički prisilila međunarodnu upravu, a onda i vodeću hrvatsku i bošnjačku stranku HDZ BiH i SDA da se dogovore oko novog izbornog modela po kojemu bi se održali lokalni izbori za grad na Neretvi. U odnosu na to vrijeme Srbi idu s jednom listom, značajnija novost u gradu na Neretvi je Hrvatska republikanska stranka (HRS), SDA ide u koaliciji s drugim bošnjačkim strankama, a treći blok čine SDP BiH i Naša stranka. HDZ BiH odlučio je ići samostalno, kao i HDZ 1990. te HSP BiH. S obzirom na to da se mandati dodjeljuju tzv. D’Hontovom metodom, odnosno da se rezultat stranaka dijeli s 1, 3, 5..., procjene govore kako je loša odluka što hrvatske političke opcije nisu išle s četirima listama. To je, međutim, djelomično točno, a najvažnija će biti količina glasova, odnosno odziv birača na birališta 20. prosinca.
