S obzirom da živimo na seizmički aktivnom području gdje se podrhtavanje tla dogodi blizu tisuću puta godišnje, Klix.ba je pokušao doznati koliko su sigurne građevine u BiH, kako stare tako i nove, u kojoj mjeri se poštuju građevinski standardi i koliko su usklađeni s gradnjom na trusnim područjima. Prema riječima dr. sc. Naide Ademović, dipl. ing. građevinarstva i profesorice na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, iako je seizmička aktivnost na našim područjima visoka, snažno djelovanje potresa se ranije nije uzimalo u obzir prilikom proračuna i projektiranja konstrukcija pa je tako u bivšoj Jugoslaviji prvi privremeni pravilnik za projektiranje u seizmičkim područjima donesen tek 1964.
Nosivi zidovi
"Bivša Jugoslavija je doživjela veoma velika oštećenja nakon II. svjetskog rata, što je dovelo do još masovnije i široke primjene zidanih elemenata prilikom izgradnje novih konstrukcija. Ovo je bilo opravdano brzom i učinkovitom gradnjom s jedne strane, a s druge strane jeftinim i dugotrajnim materijalom. Stambene zgrade do šest katova su građene s nosivim zidovima samo u poprečnom smjeru i pri tome se nisu primjenjivala nikakva pravila za građenje u seizmičkim područjima bivše Jugoslavije", objašnjava Ademović. Dodaje da katastrofalni potresi koji su se dogodili u Skoplju 1963., u Banjoj Luci 1969., te potres na crnogorskom primorju 1979. jasno upućuju na nedostatke i pogreške prilikom projektiranja i izgradnje ovih konstrukcija. Ovi potresi su bili i razlog što je 1981. donesen pravilnik o tehničkim pravilima za izgradnju objekata visokogradnje u seizmičkim područjima koji je imao dosta strože uvjete u odnosu na prvi pravilnik.
Najveća ugroženost
"Što se tiče postojećih konstrukcija, a posebno zidanih objekata, njihova ugroženost je najveća. Većina ovih građevina je izgrađena između 50-ih i 80-ih godina bez primjene bilo kakvih seizmičkih propisa.
Radi se o objektima koji su pušteni zubu vremena bez ikakvog adekvatnog održavanja što je dovelo do destrukcije materijala", objašnjava Ademović.*
