Bilo je devastacija gomila i gradina i minulih stoljeća, ali ono što ih je zadesilo u drugoj dekadi trećeg milenija, do sada je nezabilježeno. Moglo bi se reći da su se u prvom redu manje ili veće gomile, pa tek onda gradine našle na putu plantažama smilja, piše Večernji list BiH.
Na putu novom biznisu
Kultivacijom kraša iz neznanja, nehata, namjere, svejedno gomile i gradine odjednom su se našle na putu novom biznisu. Zakonska regulativa je tu od slabe pomoći, mada se nadležni županijski Zavod za zaštitu spomenika kulture HNŽ, prije dvije godine, oglasio s preporukom da se pri davanju koncesija povede računa o gomilama i gradinama. Međutim, kao i obično kod nas u praksi je to prepušteno dobroj volji koncesionara. Jednostavno, unatoč zračnim snimkama ne postoji ni precizna evidencija tih ostataka kulturno - povijesne baštine, kao primjerice za nekropole stećaka, pa je onda u praksi teško poštovati preporuke. Što su u stvari gomile?
Nadgrobni spomenici
U širem smislu može se reći da su gomile koje u arheologiji zovu tumulima, u stvari nadgrobni spomenici, svojevrsna mala groblja. Počele su se podizati nad grobovima velikodostojnika, prije više od 4000 godina, a sahranjivanje na tim mjestima nerijetko je nastavljeno i u doba Rima i Srednjeg vijeka. Gomile ili tumuli milenijima su se iznimno poštovale, a danas su se našle na putu kašikama bagera. Posebice vrijednim čini ih podatak da se mogu naći uglavnom na području Hercegovine i Dalmacije. Milenijima su dakle, štićene i štovane, to jest nitko ih nije rušio do naše civilizacije, a onda su se umiješali ljudski planovi, bageri, strojevi.... Za kraj, umjesto zaključka možemo građanima preporučiti da riječima, pojašnjenjima, apelima pokušaju utjecati na besprizorne graditelje i ulagače da sačuvaju grobove naših predaka. Vidljivo je da se dio prema gomilama odnosi s marom, međutim neki nisu, a to je velika nepopravljiva šeta i nenadoknadiv gubitak.•
