Nakon gotovo dvadeset godina obnove, u Franjevačku knjižnicu Mostar nedavno je vraćeno više stotina primjeraka iznimno vrijednih knjiga kojima je prijetilo propadanje. Posao obnove 869 primjeraka neizmjernog knjižničnog blaga Hercegovačke franjevačke provincije, među kojima su najstariji primjerci knjiga poznatiji kao “rara”, odradili su stručnjaci iz Hrvatskog državnog arhiva (HDA) u Zagrebu. - Franjevačka knjižnica Mostar središnja je knjižnica Hercegovačke franjevačke provincije, a franjevački red u opisu svog samostana uvijek ima tri prostorije: gdje se moli, gdje se jede i gdje se čita. Od početka su franjevci tretirali knjižnicu kao nešto nužno i nešto što je bilo u sustavu studiranja teologije i priprave za svećeničko i redovničko zvanje - kazao je u razgovoru za Fenu fra Ante Marić, voditelj Franjevačke knjižnice u Mostaru.
Obnova knjiga
Govoreći o povijesti Franjevačkog samostana u Mostaru, fra Ante je podsjetio da je on osnovan 1890. godine, a pet godina poslije na njemu je utemeljena prva visoka škola u Mostaru i Hercegovini, uopće, Franjevačka bogoslovija, koja je morala imati knjižnicu. Knjižnica je preživjela Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat te Domovinski rat, kada se prostor crkve i samostana nalazio na prvoj crti bojišnice, a ondašnji fratri prozore su zatvorili metalnim pločama i vrećama s pijeskom. - Crkva je bila srušena, a samostan oštećen pa je knjižnica “na svoj red” došla tek 2005. godine. Mene je Provincija odredila za voditelja, a s obzirom na to da po vokaciji nisam knjižničar, dobio sam dopuštenje od pokojnog provincijala fra Slavka Solde da zaposlimo jednu stručnu osobu. To je bila gospođa Zdravka Šilić. Ona je poznavala duh knjižnice i našu je knjižnicu postavila na noge - osvrnuo se na te godine fra Ante Marić.
Najstariji dio fundusa Franjevačke knjižnice, knjige tiskane u razdoblju od 1455. do 1835. godine, uslijed loših uvjeta bio je u lošem stanju.
- Knjige su prije obnove bile pune moljaca, prašine, a na dodir papir se krutio i mrvio. Prozori su u navedenim ratovima bili razbijeni, do knjiga su dolazile i vlaga i suša, a jedina je sreća što nije bilo požara. Mi smo, a posebno gospođa Šilić, 2006. godine 869 knjiga obradili i stavili u sustav, a to je bio nemali posao. Mnoge su knjige bile bez prvih stranica, po knjižnicama svijeta tražili smo iste knjige, a mnoge od naših knjiga nema ni jedna knjižnica na svijetu, pa smo se služili i pretragama po internetu kako bismo ih obradili i o njima saznali što više podataka - kazao je fra Ante. Stoga je bilo nužno krenuti u njihovu obnovu, što je bio iznimno skup posao. U toj priči značajnu je ulogu odigrao tadašnji ministar kulture u Vladi Republike Hrvatske Božo Biškupić (ministar od 2003. do 2010. godine). - Njemu je donesena procjena vrijednosti naše “rare” te predračun koliko bi to koštalo. On je shvatio kakvo je ovo blago i nazvao je tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Stjepana Ćosića te je odlučeno da se knjige prenesu u HDA, gdje će biti obnovljene, a hrvatska država će pomoći preko Središnjeg državnog ureda za pomoć Hrvatima izvan RH. Svake godine izdvajana su sredstva za obnovu knjiga, a u Arhivu su godišnje obnavljali knjiga koliko su mogli i stigli - kazao je Marić.
Proces obnove obavljen je u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju u sklopu projekta “Uređenje Franjevačke knjižnice Mostar”. Veći je dio posla završen, a na obnovu čeka još stotinjak knjiga. - Među njima i najstarija knjiga Franjevačke knjižnice iz 1535. godine, ona rimskoga povjesničara Tita Livija “Decades tres cum dimidia”. Knjige su većinom religijske tematike, dosta je književnosti, knjiga o građevini, umjetnosti i svega ostalog, a ipak je normalno da je najveći broj njih teološke i filozofske tematike, ipak smo mi franjevci - kazao je fra Ante Marić. - Puno smo razmišljali o digitalizaciji, ali da smo ih digitalizirali prije obnove, došlo bi do njihova uništenja zbog uvjeta prije restauracije. To je sljedeći korak koji bismo trebali uraditi. Mi u digitalnom obliku trenutačno imamo zatečeno stanje knjiga prije obnove, tijek obnove, opis što se na njima uradilo i fotografije knjiga nakon obnove - kazao je.
Nacionalno blago
Govoreći o najvrjednijim primjercima obnovljenih knjiga, fra Ante je izdvojio četiri djela svetog Ivana Zlatoustog, tu je i najstariji primjerak Biblije u Hercegovini koji datira iz 1574. godine, zatim djelo Bartola Kašića “Rituale Romanum” iz 1640. godine, kao i dvije knjige fra Matije Divkovića spašene iz plamena. - Sve su to rijetke knjige, a jedino što nemamo su inkunabule.
Hercegovačka franjevačka provincija je mlada provincija, no posjedovala je deset inkunabula u Širokom Brijegu u našem prvom samostanu, ali su ih, nažalost, spalili partizani i OZNA 1947. godine sa svime što je napisano u Širokom Brijegu, pa čak i maticama iz 16. stoljeća - dodao je fra Ante. Knjige će se nalaziti u sklopu čitaonice Franjevačke knjižnice Mostar, koja sada ima optimalne mikroklimatske uvjete povoljne za čuvanje knjiga. - Knjige neće biti ni u vlazi ni u žezi, već na 45 posto relativne vlažnosti i na temperaturi od 17 do 23 stupnja, što su optimalni uvjeti. U toj čitaonici bit će i knjige hercegovačkih franjevaca koje su 1945. partizani odveli i ubili. Upravo ovaj prostor knjižnice želimo obilježiti kao samostansku i provincijsku viktimologiju jer smo mnogo toga pretrpjeli - istaknuo je. Knjižnica će biti otvorena svima, bez obzira na vjeru ili naciju, uz stroge uvjete čuvanja, poručio je na kraju razgovora voditelj Franjevačke knjižnice Mostar Ante Marić.
Otvori KEKS Pay
