U vremenu došašća, posebne duhovne pripreme za najradosniji kršćanski blagdan Božić, fratri iz župe Međugorje i ove godine organiziraju župne kateheze o temi došašća i Božića. Kateheze će se održavati svake srijede nakon večernjeg molitvenog programa u 19.30 u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju, piše Radio Međugorje.
Misa "rosnica"
Prvu katehezu održao je međugorski župni vikar fra Jure Barišić koji je govorio o svetim misama zornicama, njihovu nastanku, značenju, važnosti… Na početku je govorio da svete mise zornice obilježavaju svako došašće i bez njih ono ne bi imalo smisla te je upitao prisutne što to ima u zornicama tako lijepo i privlačno da ih svi volimo pohoditi.
- U našem narodu se kaže "zornica" jer se slavi u zoru, ali pravi naziv dolazi iz latinskog jezika i kaže se misa "rorate", jer je uzeta od proroka Izaije 45, 8, gdje stih kaže 'Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje…' Kada bismo doslovno preveli na hrvatski jezik, onda bismo je zvali misa "rosnica" jer u to jutarnje doba, kada slavimo misu zornicu, na zemlju pada rosa. Ona se u alpskim krajevima, pogotovo u njemačkom govornom području, naziva anđeoskom službom. Talijani, primjerice, nisu skloni ustajati rano, pa i nemaju misa zornica, to u njih nije običaj. Kako su one nastale i kada su se počele slaviti, odakle ta ideja da se pred Božić jutrom okupljamo rano na misi, ne želimo spavati? Prvi se put spominju u 15. stoljeću, a spominju se u takozvanim zavjetnim misama. Zavjetne mise imaju svoj korijen čak u 9. stoljeću. Irski benediktinac Alkuin bio je veliki reformator i glavni i odgovorni za crkvenu reformu Karla Velikoga. Vi znate da je u to doba u Rimu bilo takozvano mračno doba i onda je ta reforma pokrenuta, pa je čak i nešto iz te reforme vraćeno ponovno u Rim. On je bio veliki promicatelj i štovatelj Blažene Djevice Marije, pogotovo nakon 5. stoljeća i 431. godine Efeškog koncila kada je definirana dogma da je Marija Bogorodica i tada nastaju najznačajnije svetkovine, uvode se različite pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. Tada je bio običaj da se slavi sedam zavjetnih misa, a posljednja koja bi padala na subotu bila je posvećena Blaženoj Djevici Mariji - kazao je fra Jure te dodao da su se većinom slavile kroz vrijeme došašća, upravo zato što se slavi Božić, slavile bi se subotom i simbolika je bila da se slavi rano ujutro.
- Ove mise se slave ujutro, rano, za mraka. Budući da se misa slavi prije zore, zrake zimskog sunca polako obasjavaju crkvu. Ako je vrijeme vedro da se sve vidi, na kraju mise bi cijela crkva trebala biti ispunjena svjetlom, ispunjena suncem. To nas podsjeća na prvu temu došašća – vremena iščekivanja svjetla svijeta. U ranoj Crkvi znate kako je utemeljen blagdan Utjelovljenja ili blagdan Božića, 25. prosinca se slavio poganski blagdan poznat kao Dan nepobijeđenog sunca. Budući da je Isus to "nepobijeđeno sunce", koje je izišlo, koje je obasjalo i rasvijetlilo tamu, mi smo tada stavili da se slavi Božić i zato upravo ta simbolika – slavim noću da bih na kraju slavlja dočekao sunce, znači kroz slavlje sam iz tame izišao u svjetlost - kazao je fra Jure Barišić te okupljene podsjetio da je na početku kateheze izrekao molitveni zaziv "Zvijezdo jutarnja" i da to nije slučajno rekao.
- Rekao sam zato što su te zavjetne mise, a i zornice posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Mi je nazivamo u zazivima "Zvijezdo jutarnja". Astronomski gledano, jutarnja zvijezda je planet Venera, a kada se on najbolje vidi? Najbolje se vidi neposredno prije izlaska sunca, u samu zoru, kada završavamo s misom zornicom. Ona je najsjajnija zvijezda, ali što ona radi? Ona najavljuje ili "pravi mjesto" jačoj zvijezdi, a ta jača zvijezda je Sunce. Zato kada kažemo da je Marija "Zvijezda jutarnja", ona nas uvijek upućuje na svoga Sina, pa nas stoga mise zornice ili "mise rosnice" podsjećaju na Marijinu ulogu u povijesti spasenja.
Zavjetna misa
Druga simbolika se krije u ovoj noći. Mi znamo da će Krist doći na Božić i zato mi kroz zornicu nekako s nestrpljenjem, pa čak i s molitvenim vapajem, zazivamo da dođe to sunce, da se svane, da rasvijetli tamu. Nekada prije u Crkvi, pogotovo u tradicionalnom obredu, mise zornice slavile su se uz voštane svijeće, ali su svi u crkvu donosili svijeće. Tada jedno svjetlo širi drugo i kada je jedna svijeća u crkvi, ne vidi se, ali kada svi upale, onda to svjetlo koje simbolizira Krista razbija tamu, a Krist je upravo to – On je došao da razbije tamu - kazao je fra Jure.
.
