Župna crkva sv. Jakova Markijskog u Grebnicama dobila je jedinstveni i sigurno jedan od najljepših u regiji - oltarski mozaik sastavljen od 100.000 komadića stakla s otoka Murano u Veneciji. Punu godinu i devet mjeseci radila ga je svjetski poznata splitska akademska slikarica Ana Marija Botteri, čija se djela nalaze u mnogim zbirkama i muzejima, a izlagala je na 60 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sve izložbe autorica je stavila na čekanje zbog mozaika impozantne veličine od čak 16 četvornih metara, rađenog metodom koja se koristila u antičkim vremenima. Prikladan motiv iz evanđelja za sliku na mozaiku odabrao je župnik fra Marijan Živković. Imali smo čast pogledati postavljanje mozaika na zid koji se iščekivao toliko dugo i uvijek predstavlja poseban trenutak. Sam dolazak u crkvu i pogled na oltarski mozaik ostavili su nas bez daha, kao što će, vjerujemo, i sve župljane. Umjetnica je uspjela živim bojama sa stotinama nijansi, detaljima, likove gotovo oživiti pa imate dojam da se pred vama otvara ekran sa stvarnom scenom.
Murano stakla
- Za mene je ovo kruna mog rada i ogromni izazov jer sam prvi put radila u ovako velikom formatu. Dug je ovo proces - od dogovaranja, pripremanja skica do nabave materijala. Sve je jako komplicirano jer je samo slaganje i rezanje stakala trajalo sedam mjeseci. Sa staklom nije lako raditi, osobito muranskim iz Venecije. Tamo se peče klasičnom metodom, gdje se svaki komad stakla napuhuje u cijev od 1000 stupnjeva, vrti i kada postigne određenu boju, vadi se i spljošti. Dobiju se krugovi, tzv. pice, one se režu i mi ih dobijemo 1 x 2 cm, a od toga radimo još manje dijelove vlastitim kliještima u radionici. Staklo puca gdje ono hoće, pa je to zahtjevan posao. Staklo se donosi na papirima, lijepi brašnom i vodom, a to se tako radi od antike. Namazano na cement okreće se u zid i tek onda vidite lice jer mi cijelo vrijeme slažemo naopako, gledamo leđa. Tek kada ga postavimo na zid i operemo mozaik, onda iščekujemo kako će to sve izgledati. Svih devet mjeseci strahujemo kako će to konačno izgledati, no sada smo prezadovoljni i presretni. Toliko mi je drago što sam postigla da ovo bude vjerno kao moja slika na platnu, a to sam dobila na staklu - objašnjava slikarica, inače kći hrvatskoga akademskog slikara Josipa Botterija Dinija.
- Ovaj mozaik je bio veliki izazov. Ovim djelom sam jako zadovoljna i na njega ponosna. Čak da mi ovo bude prvi i posljednji ovakav rad, već sam mirna jer sam mogla pokazati sve ono za što se učiš cijeli život. Moj otac je napravio na stotine djela u crkvama, mozaika i vitraja, i sigurno da mi je on veliki uzor. Od njega sam naslijedila ljubav i prema bojama i prema ovom materijalu - staklu, ali i primila vjeru i sve ono što je temelj našega života, a to su kršćanstvo, ljubav..., što se prenosi i kroz slikarstvo. Nikada sebi ne dajem lak zadatak, već najteži, i ako sam ja zadovoljna, onda vjerujem da rad prolazi najteži sud kako bi i moji uzori bili zadovoljni. U umjetničkom pozivu jako se sporo postiže rezultat, teško se dolazi do onoga što biste željeli ostvariti. U mnogim drugim zvanjima to ide brže. Bitno je da umjetnost iznimno volite, neprekidno radite, budite uporni i pravi rezultat će doći. Nikad ne odustajte od svojih snova i ciljeva - kaže Botteri. Uz prekrasan mozaik idealno se slažu i nadopunjuju u crkvi i vitraji autora Marka Živkovića.
Župnik župe fra Marijan Živković uvijek skromno progovara o velikim projektima za jednu malu župu od oko 600 vjernika, ali jednako toliko i onih koji su odavno drugi dom našli u zemljama Zapada.
- Moja nakana bila je posveta crkve iduće godine, ali ako i ne bude, bit će sljedeće jer ima još nekih radova koje treba odraditi. Mi smo mala župa i mala zajednica, a posla ima puno, pa tako raspoređujemo taj posao da ne bude samo vani ili unutra, već postupno i po planu, na svim područjima. A onda je došao i ovaj, po mom mišljenju, možda najvažniji posao. Gradnja ove crkve počinje 2000. godine, a i danas je u procesu gradnje. Puno je posla pa je to razumljivo. Ovo je kruna radova na crkvi. Motiv slike tražio sam u evanđelju, što je prikladno, a to je Krist nakon uskrsnuća, ukazuje se svojim učenicima u rano jutro, u zoru kada sunce izlazi, lomi kruh i daje. To je euharistijska tema, prikladna oltarska slika. Mislim da smo odabrali dobar motiv, a uradak je prekrasan i vrijedno djelo renomirane umjetnice - kaže nam župnik fra Marijan.
Radovi na crkvi
Župno dvorište također se odlično uklapa u cijeli ambijent, a i za to je trebalo mnogo godina i truda. Od dvorišta koje je samo bilo prekriveno travom nastao je pravi botanički vrh, što nas nimalo ne iznenađuje jer upravo je Živković autor izgleda današnjeg župnog dvorišta crkve UBDM u Tolisi, za koje mnogi tvrde da je jedno od najljepših u regiji. Na pitanje kako župa živi, uvijek mirnim i odmjerenim riječima kojima se vjeruje, jer to pokazuje i praksom, a ne samo riječima, župnik fra Marijan ili, kako ga svi zovu fra Mićo, odgovara:
- Najvažnije je da se moji župljani i ja jako dobro razumijemo. Oni mene jako dobro razumiju i daju mi podršku, a isto tako i ja razumijem njihove potrebe pa nam je ovdje lijepo u župi - kaže župnik fra Marijan Živković. Na kraju je još jednom izrazio zadovoljstvo što je ugledna hrvatska slikarica Ana Marija Botteri s toliko predanosti radila na mozaiku i prenijela njegovu osnovnu ideju i odabrani motiv za prekrasan oltarski mozaik u župnoj crkvi sv. Jakova Markijskog u Grebnicama.
