Protekli tjedan donio je nekoliko velikih poruka, ponajprije iz redova Europske unije i SAD-a, o tome što se očekuje od političara u ovoj godini. I dok jedna strana nije spremna ni na kakve promjene zagovarajući zadržavanje statusa quo i čekajući rasplet na izborima 2022., druga pak očekuje da se razriješe prijepori koji opterećuju hrvatsko-bošnjačke odnose. Dopredsjedatelj Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Mladen Bošković u intervjuu za Večernji list kaže kako nema vremena za čekanje i rezervne planove.
Gospodine Boškoviću, stječe se dojam kako su posljednji razgovori koje vode hrvatski i bošnjački predstavnici zapravo preslika onoga čemu svjedočimo desetljećima. Sukob različitih koncepata ili ponavljanje pogrešaka iz bivše Jugoslavije?
- Ključne političke teme koje u fokus stavljaju legitimni politički predstavnici Hrvata nailazile su na snažne otpore bošnjačke politike i još uvijek nailaze. Sve nametnute ustavnopravne promjene početkom 2000-ih godina išle su u smjeru političke asimilacije i majorizacije hrvatskog naroda kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda. U međuvremenu su se dogodile i Alijansa i platforma, dogodilo se tri puta nametanje i uzurpiranje pozicije hrvatskog člana Predsjedništva. Nažalost, došli smo do točke kada više ni minimuma povjerenja nije bilo među predstavnicima triju naroda koji, htjeli to ili ne, moraju zajedno politički djelovati i imati partnerski odnos u vlasti u kojoj će biti predstavljena sva tri konstitutivna naroda. Upravo tu leži ključ kada govorimo o legitimnom predstavljanju.
Bošnjačke stranke zagovaraju ukidanje Doma naroda, odnosno posljednjeg bedema za obranu prava naroda. Kamo to vodi?
- Bošnjaci se i dalje ne žele odreći političkog luksuza da imaju mogućnost političke dominacije na prostoru Federacije BiH. Ta priča oko stvaranja neke građanske države po modelu “jedan čovjek - jedan glas” nije održiva u ovako složenom društvu dok, s druge strane, nemate ni jasan stav unutar bošnjačke političke, pa i akademske elite što bi taj građanski model značio i kako bi u praksi izgledao. Imamo primjer nekadašnje Jugoslavije i vrlo dobro znamo kako je taj scenarij izgledao. Danas imate kojekakve udruge koje okupljaju bošnjačku akademsku elitu, a koje zazivaju takva rješenja, ali nikad u javnosti nisu predočile što zapravo žele. Mi takav model imamo primijenjen na svim razinama kroz donje, zastupničke domove, od županijskih skupština, federalne i državne razine. To su građanski domovi gdje zastupate interese svih, bez obzira na etničku ili nacionalnu dimenziju, i oni će uvijek biti dizajnirani na takav način. Domovi naroda kao gornji domovi postoje da se zaštiti nešto osjetljivo što karakterizira to društvo iznutra, a to su konstitutivni narodi. Već sada imamo institucionalni balans građanskog i nacionalnog, koji kroz Izborni zakon trebamo ustavno prilagoditi.
Kako doživljavate inicijativu SAD-a i EU-a, razne poruke, pisma koja se upućuju na adrese bosanskohercegovačkih političara?
- Jednako važna stvar nakon 2018. godine i trećeg nametanja hrvatskog člana Predsjedništva BiH: postaje jasno kako se dalje ovako ne može, da političko žarište nastalo institucionalnom dominacijom u odnosima između Bošnjaka i Hrvata mora biti konačno riješeno.
Predstavnici međunarodnog čimbenika, osobito EU-a i SAD-a, uvidjeli su kako većinski nacionalizam i stvaranje lažnog pseudograđanskog ambijenta kroz podobne ili Hrvate, ili Srbe, ili neke druge nisu slika ni multietničnosti ni multikulturalnosti, nego upravo suprotno – dominacija. Potpisani su sporazumi koji se moraju provesti, osobito nakon rješavanja pitanja Mostara.
Kako komentirate rasplet u glavnome gradu BiH, jesu li konačno pale maske oko najava “razbijanja okova”?
- Pogledajte što se događa na lokalnoj razini u Sarajevu u posljednja dva-tri mjeseca. Ljudi koji su služili kao smokvin list za stvaranje slike “europskog Jeruzalema” postali su meta onoga što je danas realnost Sarajeva – etnički čist grad koji nije ni slika ni prilika tolerantnosti i multikulturalizma. Čak ni stranački “laboratoriji” tobože građanskih opcija više ne proizvode takve podobne kadrove koji se uklapaju u matricu bošnjačkog nacionalizma, osobe koje će se od izbora do izbora izjašnjavati prema potrebi. Upravo su takvi kadrovi i potrebni za “razbijanje okova” kroz Dom naroda i poruke koje hrvatskom narodu upućuje predsjednik najveće bošnjačke nacionalne stranke. Ako takve osobe postaju potrošna roba istog tog nacionalizma, postavlja se pitanje što je sljedeće ili, još bolje, tko je sljedeći, a vidjeli smo tko su mete tih napada upravo u Sarajevu. Narativ takvih politika mora nestati s političke scene, odgovornost bošnjačke političke elite je ogromna, vjerojatno i najveća za sve procese koji slijede jer pokazuju najveći otpor. Morat će konačno izabrati u kojem smjeru dalje žele nastaviti jer sve do sada se pokazalo kao traćenje vremena i pokušaji koji nisu i neće proći.
Je li moguć dogovor o tome i što bi on zapravo značio za BiH?
- Upravo kroz izmjene Izbornog zakona BiH uklanjamo sve te anomalije i rješavamo ključno političko pitanje. Rješavanjem nacionalnog pitanja mičemo te teme iz fokusa. Jednostavno, više ne postoji strah od dominacije, preglasavanja ili majoriziranja bilo koga nad bilo kim. Onda se, primjerice, reforma poreznog sustava neće izgubiti preko noći, nego postati ključna tema. Ovo je povijesni trenutak da započnemo novu eru unutarnjih odnosa među svim trima konstitutivnim narodima, ali i sve ključne procese europskih integracija i reformi koje nas čekaju.•
ovo je smješno dominaciju vidimo na dijelu, ministar u vijeću odgovoran za vakcine vakcina nema, ministar u federaciji odgovoran za vakcine vakcina nema oba HDZov kadar. Ako su nesposobni normalno je da je bolje da dođe Hrvat iz neke druge stranke koji će raditi svoj posao. Ministar pravde predsjednik ustavnog suda glavni tužilac sve puleni HDZa nikad više velike korupcije i nikad lošije pravosuđe, slika i prilika HDZa. Lako je razgrađivati teško je nešto graditi, ako nećete da gradite sve će vas manje biti u vlasti.